Župa Mrin (Mren)…

U historiografija se dugo vremena održala teza, koja kaže da se područje Sanskog Mosta, po teritorijalno-upravnoj organizaciji, dijelilo na tri  župe: Lušci , Mrin i Sana. Župa Lušci bila je smještena južno od župe Banjice oko gornjeg toka rijeke Sane i ona nema dodirnih tačaka sa današnjim naseljem Lušci Palanka. Župa Banjica, sa gradom Ključem, graničila se sa područjem grada Mrina na potoku Glibaja kod sela Hrustova. Analogno takvom zaključku, otpadaju sva domišljanja kako je grad Mrin pripadao župi Sanici, Banjici ili Lušci…

Također, otpadaju domišljanja da su grad Ključ i Lužac pripadali župi Mrin, kako to misli V. Klaić (”Povijest Bosne do propasti kraljevstva”, str. 21)… I F. Šišić je opet, po nekom nepisanom pravilu, pogrešno preuzeo Klaićeve teze (”Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba”, str. 6)… M. Vego, već tradicionalno, nije dobro protumačio navedene izvore:

”Župi Mrin su pripadali: Sanica i grad Mrin” i ”Njoj je pripadao grad Ključ i Lušci” (”Naselja bosanske srednjovjekovne države”, str. 152, 78-79)…

Nažalost, M. Vego nije znao da su grad Ključ i Sanica pripadali župi Banjici, dok je grad Lužac pripadao župi Lušci. Možda je najbolji komentar vezan za župu Mrin dao neprevaziđeni Bokan. Možete misliti, kakvi su onda ostali komentari… Bokanovo mišljenje je na visokoj cijeni i ono redovno plijeni moju pažnju:

„Mrenska župa je zahvatila područje zapadno od rijeke Sane, oko rijeke Mrena (danas se zove Dabar), kojoj je, prema nekim izvorima, jedno vrijeme pripadaoi Ključ. Glavni grad je Mren. Župi je  pripadalo i mjesto Lužac… Poslije smrti kneza Hrvatina Stjepanića (prije 1315. godine), župom Mren je vladao njegov sin Vukoslav, ali iz grada Ključa.“ (B. J. Bokan ,”Sanski Most I”, str. 42, 44)

„Župa Mren prostirala se zapadno od rijeke Sane u područijima rijeka Mren (današnji Dabar) i Sanica. U sačuvanim dokumentima spominju se mjesta Mren, Sanica, Klevci (danas Kljevci) i Čapli (danas Čapalj). Župa je graničila na sjeveru župom Sanom, na istoku župama Zemljanik i  Banica, na jugu župom Banica, a na zapadu planinom Grmečom, iza koje je bila poljička župa u oblasti  Zapadne strane (Završje). Prema Povelji kralja Tomaša iz 1446. godine, župa Mren tada nije postojala, jer je njena teritorija bila podjeljena između župe Sane i grada Ključa.“

(B. J. Bokan,”Sanski Most I”, str. 48-49)

Nažalost, otac sanske historije se striktno držao mišljenja V. Klaića, F. Šišića i M. Vege… Osim ispravne tvrdnje: „… 1446. godine, župa Mren tada nije postojala…“, bokanijadu je najbolje zaboraviti…

Da  li  je postojala  župa Mrin (Mren)?

„ Što se tiče župe Mrin, ili Mren, – ona uopšte nije postojala. Postojao je samo grad Mrin, koji je ležao u župi Sani. On se spominje u spisku parohija zagrebačke biskupije iz 1334. godine: Item in districtu de Zana …. S. Georgii de Mren … Najinteresantnije je to da se Mren označava kao grad u župi Sani i u povelji iz koje je Klaić naveo svoj citat „Mrin i podanj varoš“. U povelji Stefana Tomaša od 22. avgusta 1466. izričito se kaže :

Sela Kljevci, Čaplje i Kijevo postoje i danas i leže oko reke Sane južno od  Sanskog Mosta. Grad Mrin ležao je je svakako u blizini, verovatno kod današnjeg naselja Marjanović, gde su na kartama označene gradske ruševine. Prema Kuripešiću, Mrin se zvala i današnja kratka i snažna reka Dabar, leva pritoka Sane blizu sela Čaplja.

(G. Ružičić,”Prilozi istorijskoj geografiji srednjovekovne Bosne”, Istorijski glasnik, br. 2, Bg. 1972.)

„ Župa Mrin kao teritorijalno-upravna jedinica na pomenutoj teritoriji nije nikad postojala, i ona je jedino mogla da obuhvata upravno područje istoimenog grada. Grad Mrin (Mren) se nalazio na potoku Dabru („voda Mren“, kod Kuripešića 1530. godine), koji se uliva u Sanu južno od Sanskog Mosta. On se pominje kao sedište katoličke župe (parohije) u sanskom kotaru 1334., a 1376.  godine kao tvrđava koja pripada ugarskoj županiji Sani. Nakon toga se „grad Mrin i poda n varoš“ navode kao naselja u bosanskoj župi Sani, u povelji kralja Stefana Tomaša iz 1446. godine.“

(J. M.-Radojčić, ”Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne”, str. 164)

Je li župa Mrin (Mren) kao teritorijalno-upravna jedinica postojala?

1334. g. – U popisu katoličkih župa zagrebačke biskupije, navedene su i župe u arhiđakonatu Dubice, koji se dijelio na tri kotara: dubički, vrbaški i sanski. Prema ovome dokumentu, u sanskom kotaru nalazile su se župe: Pluharia, Zmalan, Cozara, Sumechicha, Cramen, Zemelna, Pobresia, Herbachan, Podcrisie, Oztra loka, Cesich, Wersusya, Mren, Blagay, Vodicha i Japra. (B. A. Kerscelich de Corbavia,”Historiarum cathedr. Ecclesiae Zagrabiensis I”, Zagrabiae 1770.), (F. Rački,”Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, Starine JAZU, knj. IV, Zagreb 1872, str. 201-229),(Iv. Tkalčić,”Monumenta hist. episcopatus Zagrabiensis”, Zagreb 1874.) i ( J. Buturac,”Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, JAZU Starine, str. 71-72)
1335. g. – U Mrinu je bila crkva sv. Grgura koja je pripadala sanskom distriktu. (Iv. Tkalčić, ”Mon.his.ep Zagreb ”, II, str. 90)

Dakle, katolička župa Mrin pripadala je sanskom distriktu, dubičkom arhiđakonatu i zagrebačkoj biskupiji. Župa Mrin je samo jedna od nabrojanih, koje su pripadale sanskom crkvenom distriktu (kotaru). Pometnju u historiografiji iniciralo je izjednjačavanje naziva za bivše ugarske županije sa župama u crkvenom smislu, jer se smatralo da su županije i župe bile u svemu podudarne. Preporuka budućim istraživačima glasi da obavezno nauče razlikovati pojam župe u pogledu crkvene hijerarhije i teritorijalno-upravne organizacije…

Konačan odgovor na postavljeno pitanje u naslovu, najlakše ćemo utvrditi na osnovu analize pomenute povelje od  22. VIII  1446. g., kojom bosanski kralj Stjepan Tomaš u Vranduku daruje posjede vojvodi Ivanišu Dragišiću:

(F. Miklosich,”Monumenta Serbica”, str. 438-440)

Iz analize povelje jasno se vidi koja su naselja u pitanju: „grad Sani Mrin i poda n varoš i selo Klevci i selo Nova Sela i selo Čapli i Kievac i poda n selo Ki i selo Sridica i selo Čardak i selo Hrbočani i selo Sinčići“… Definitivno, G. Ružičić i J. M.- Radojčić tačno su utvrdili činjenicu da župa Mrin (Mren) nije postojala kao teritorijalno-upravna jedinica na pomenutoj teritoriji, nego samo kao upravno područje istoimenog  grada. Grad Mrin (Mren) pripadao je bivšoj ugarskoj župa(niji) Zana (Sana) sve do 1385. godine… Za period između izdavanja posljednje poznate povelje u okvirima Ugarskog kraljevstva (1385.) i prve poznate povelje u okvirima Bosanskog kraljevstva (1391. )-  nemam podataka… U periodu od 1391. do 1463. godine (pad srednjovjekovne Bosne), grad Mrin je bio pod upravom bosanskog kralja u župi Sana…

Grad  Mrin (Mren)…

U popisu katoličkih župa zagrebačke biskupije 1334. godine, navedene su i župe u arhiđakona Dubice, koji se dijelio na tri kotara: dubički, vrbaški i sanski. Prema ovom dokumentu, u sanskom kotaru nalazila se župa Mrin. U Mrenu je bila crkva sv. Grgura… (B. A. Kerscelich de Corbavia, ”Historiarum cathedr. ecclesiae Zagrabiensis I”, Zagrabiae 1770.; F. Rački,”Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, Starine JAZU, knj. IV, Zagreb 1872, str. 201-229; Iv. Tkalčić,”Monumenta hist. episcopatus  Zagrabiensis”, Zagreb 1874.; J. Buturac,”Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, JAZU Starine, str. 71-72)… Grad Mren se spominje 1376. godine kao tvrđava koja pripada ugarskoj županiji Sani… (J. Mrgić-Radojčić,”Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne”, str. 164)…

Hrvatin Mrenović spominje se 1418. godine kao sluga bosanskog kralja Ostoje. Prezime sluge govori da je iz grada Mrena (Mrina). (LJ. Stojanović , ”Stare srpske povelje i pisma”, I, br. 456 , str. 445-446). 22. VIII 1146. godine u Vranduku: Bosanski kralj Stjepan Tomaš  izdao je u Vranduku povelju sinovima vojvode Ivaniša Dragišića; knezovima Pavlu, Marku i Jurju, kojom im je potvrdio brojne posjede na ovim područjima. Povelja kralja Stjepana Tomaša (original u muzeju zagrebačkom, Arkiv II, 39): grad Mrin (Sani Mrin) i pod njim varoš, i sela Kljevci (Klevci), Novoselci (Nova Sela), Čaplje (Čapli). (F.  Miklošić,”Monumenta Serbica”, str. 438-442).

Dolaskom Osmanlija na sansko područje, grad Mrin je, jednako kao i grad Sana, nestao sa geografskih karata… Kao da je u zemlju propao…

Gdje se nalazio grad Mrin (Mren)?

1. Ružičić smatra da se Grad Mrin nalazio kod današnjeg naselja Marjanović:

„Velika Gradina, Donji Dabar –Marijanovići, Sanski Most.  Praistorijska gradina. Locirana je na dominantnom brdu. Plato je branjen s tri strane kamenim bedemom, a sa zapada strmom padinom. Kasno bronzano ili željezno doba.“

(”Arheološki leksikon BiH”, Tom 2., Regija 10., str. 137-151)

Mišljenje G. Ružičića treba odbaciti, iz prostog razloga što život u navedenoj gradini prestaje još u prahistorijskom dobu…

„Gdje se nalazio grad Mren (Mrin)? Da li na gradini (590m), udaljenoj 2,5 km od rijeke Dabra (Mrena), 4,5 km od rijeke Sanice i 9,5 km od Sanskog Mosta, gdje su nađeni ostaci jedne tvrđave. Ili na ušću Dabra (Mrena) u Sanu? Ili na nekom drugom mjestu? zasad to nije moguće utvrditi.“

(B. J. Bokan,”Sanski Most I”, str. 53)

„Od sela što su se davala uz grad Mrin (u župi Sani) možemo identifikovati i lokalizovati: Klevce, danas Kljevci (srez Sanski M.); iznad toga sela mora da je ruševina grada Mrina, jer se u povelji veli da su Kljevci pod tim gradom.“

(Đ. Mazalić,”Kraći članci i rasprave, GZM, sv. IV-V, 1950. godine, str. 226-227)

Bokan je preuzeo mišljenje Đ. Mazalića i pretpostavlja da je grad Mrin (Mren)= Gradina u Kljevcima: „k. 590, oko 4,5 km udaljena od rijeke Sane, bila je i preistorijska i srednjovjekovna utvrda. Pronađeni su ostaci tvrđave i na istočnoj strani, prema rijeci Sani, temelji četvrtaste kule čije su strane bile duge po 10 metara. Pretpostavka da je tu bio grad Mren nije ni potvrđena ni odbačena.“ (B. J. Bokan,”Sanski Most I”, str. 53)

Konačno je B. J. Bokan napisao jedan smislen komentar… Međutim, ne znam na osnovu čega je Đ. Mazalić zaključio da su Kljevci ležali pod gradom Mrinom… U povelji piše: „grad Sani Mrin i poda n varoš“… U pitanju je varoš bez imena, a nikako selo Kljevci… Povodeći se Mazalićevom tezom, Bokan je u dokumentu „Građa za arheološku kartu BIH“ uspio pronaći jednu gradinu na lokaciji Kljevaca: „Pretpostavka da je tu bio grad Mren nije ni potvrđena ni odbačena“…

Drugu Bokanovu pretpostavku („Ili na ušću Dabra (Mrena) u Sanu?“), čvrsto je prigrabila J. Mrgić-Radojčić, koja poistovjećuje grad Mrin (Mren) sa gradinom Sastavci:

„Gradina, Sastavci, Kalaura, Sanski Most. Praistorijska gradina, rimska utvrda i srednjovjekovni grad. Smješteni na stijeni iznad ušća Dabra u Sanu. Prema Sani je padina izuzetno strma, prema Dabru je blaža. S istočne ( jugoistočne i sjeveroistočne ) strane plato gradine branjen je trostrukim kamenim bedemom. Na najistaknutijoj tačci izgrađena je kasnije rimska utvrda i srednjovjekovni grad sa kulom (cca 10 x10 m). Sačuvani zidovi u krečnom malteru, fragmenti cigle i crijepa, Željezno doba, Rimsko doba 1- 3 st. i kasni srednji vijek.“„ Gradina, Sastavci, Kalaura, Sanski Most.

Nalazila se na ušću rijeke Dabar u Sanu, gdje je na jednoj uzvišici bila prahistorijska i rimska utvrda, a pored nje je vodila i rimska cesta s juga preko Han Gliše, kroz Gornji Budelj, pored Sanice, preko Dabra i dalje na sjever prema rudarskom području. Prema opisu koji je dao V. Radimsky nakon razgledanja ovog lokaliteta 1891. g., utvrda je imala kruškoliki oblik, čija je osnovica bila na jugoistočnoj strani. Još tada zidine na jugoistoku su štrčale 1 metar iznad zemlje, dok su se svi temelji dobro raspoznavali. Dužina te utvrde je bila 42m, a širina 37m. I arheolog D. Serejevski je 1947. g., prilikom obilaska ovog kraja, našao na ovom mjestu tragove rimske ceste.“

(”Arheološki leksikon BiH”, Tom 2., Regija 10., str. 137-151)

Istraživanje gradine Sastavci izvršio je austrougarski rudarski inžinjer V. Radimsky… Preko puta gradine Sastavci, na brdu s desne strane rijeke Dabra, on je pronašao još jednu građevinu: „na  Crkvini nije podor sredovjeke crkve, nego da su tu razvaline rimskih gragjevina i valjda i rimske naseobine.“

(V. Radimsky,‘’O nekojim prehistoričkim i rimskim gragjevnim ostancima u području rijeke Sane u Bosni“, GZM 1891/d., str. 431-445)

Iz priloženih izvora lako je uočiti da ne postoji niti jedan čvrst dokaz, koji bi razotkrio tačnu lokaciju srednjovjekovnog grada Mrina… Na osnovu dosadašnjih saznanja, najviše preferiram drugoj Bokanovoj tezi i tvrdnji J. Mrgić- Radojčić… Da li su razrušeni temelji gradine Sastavci, ostaci srednjovjekovnog grada Mrina??? Bez novih arheoloških ispitivanja navedenih lokaliteta, prebogata historija sanskog područja ostat će uskraćena za veoma važne podatke …

Naredni blog u petak…

The post Amir Kurbegović: Srednjovjekovni grad Mrin appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Nisam ljubomoran na njihove A SDA uspjehe jer prema njihovoj nezvaničnoj projekciji oni vlast namjeravaju uzeti u pet općina, pa i u Sanskom Mostu sa partnerima iz SDP-a, DF-a, S za BiH i Naše stranke…

Ono što sa sigurnošću obećati mogu (iako kandidat nisam nigdje), to je da će zbog zloupotreba u Direkciji cesta i “Šumama” Matan sa svojom A SDA bandom zasigurno preći prag, i to onaj zatvorski…

Pokrao je  Matan sa Ogijem i “Merhamet”, a mene ubjeđivao kako je bio naivan, mlad i zaveden. Mlad je bio u Medresi kad je zbog krađe školskog pribora od kolega udaljen iz ove škole. Bio je zaveden i kad je čvaknuo peć za grijanje stana za čije je financiranje usput okrao i kantonalni borački fond te nekoliko cazinskih poduzetnika.

Što vele mladost – ludost, ali on u krađi ostari. Najveća koju trenutno sprema je izborna. Ne samo u Cazinu nego i Bužimu što nje zabilježeno u istoriji izbora, da ima više nezavisnih nego lista parlamentarnih stranaka, a sve ovise o kradljivcu Merhameta. I jasno je to danas svima da se to radi zbog biračkih odbora i krađe glasova SDA.

Njih samo krađa spasiti može, a kome je u “haramu” izlaz – loše im se piše… Osim preko onog ulaza – praga na Lukama… Pred nama je…

Kradući od srednjoškolskih dana – uvijek mu je izgovor uz skrušeno priznanje, kako je “upao u loše društvo”, ali da uglavnom više nikad neće. Do prve prilike…

Više pročitajte na http://asimkamber.com/asim-kamber-kolumne/

The post Asim Kamber: Kolumne appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Rad & nerad…

„Predizborna groznica je neočekivano rano pokucala na sanska vrata, iako je do noći izborne istine za političke subjekte ostalo preko 7 mjeseci. Po nekom nepisanom pravilu takmaci su podijeljeni u dva tabora. Prvi, koji kompletne političke aktivnosti usmjeravaju na pisanije po društvenim mrežama, dok u konkretnim aktivnostima apstiniraju. Drugi, koji uveliko obilaze naše mjesne zajednice te podnose račune svojim građanima. I ne samo to, nego konkretno prezentiraju program rada i buduće planove. Ovi prvi, nepostojeća ”sanska opozicija”, podrazumijeva se da nemaju ništa konkretno ni za ponuditi svojim građanima iz razloga što je njihov dosadašnji učinak=0… Ako nije tako, neka me demantiraju… Samo konkretno, molim!

Za razliku od njih, ovi drugi- sanska pozicija, ima razloga zadovoljno trljati ruke, jer dobar kurs plovidbe OO SDA Sanski Most prepoznaju, ne samo njeni brojni članovi i simpatizeri, nego i politički neopredjeljeni građani. Te aktivnosti će se sve više moći i vizuelno prepoznati na svakom koraku sanske općine. Osnovni preduvjet za realiziranje takvih projekata jeste obnašanje vlasti na višim nivoima, jer neće se više ponoviti vrijeme vladavine crvenih, kada su Sanjanima preostajale samo mrvice. Ne ponovilo se!

Prognoza…

Iskreno se nadam da će OO SDA na lokalne izbore izvesti najjači mogući sastav… Uz sve planirane aktivnosti na terenu, dobro organiziranu medijsku kampanju, vjerujem, da će zeleni javnosti prezentrirati naše unutrašnje jedinstvo i snagu, a našim političkim rivalima demonstrirati snagu kvalitete… U tom slučaju, idemo po ubjedljivu pobjedu… Hoće li biti 75%?“ (”Predizborna groznica” od 23.02.2016.)

U ponavljanju je snaga…

„Iako je izborna prognoza zaista nezahvalna stvar, relevantni pokazatelji neumoljivo potvrđuju da će SDA ubjedljivo osvojiti lokalne izbore u Sanskom Mostu. Objektivno rezimirajući međusobne odnose, lako je primjetiti da ne leži tolika snaga u vladajućoj političkoj opciji, koliko je evidentna slabost zelenih oponenata. Njihova inferiornost toliko je bila vidljiva sve ove godine, da ni najmodernija maskirna odijela ne mogu to prikriti… Utopijski snovi o osvajanju zelene sanske tvrđave, svode se na malobrojne Facebook zabavljače i ništa više…

Aktivniji od ostalih utopista, u svakom slučaju, jeste g. Nijaz Kadirić (SBB)… A i on će ubrzo sustati… Osim samoreklamiranog potencijalnog sanskog načelnika, po društvenim mrežama spominju se imena g. Sulejmana Kazića (SBIH) i njegovog dojučerašnjeg stranačkog kolege g. Enesa Eminića- Pele (DF)… Nakon što je sahranjena ugledna SBIH, iskreno vjerujem da bi g. Eminić u novom ruhu objeručke prihvatio još jedan mandat u OV, s obzirom na njegov tradicionalni izborni limit od (+/-) 350 glasova. Čisto sumnjam da on uopće razmišlja o eventualnoj kandidaturi za načelničku skemliju… „Sigurniji je vrabac u ruci, nego golub na grani“…

Ime g. Kazića, dugogodišnjeg poslanika u Skupštini USK-a, veže se za zajedničkog opozicionog kandidata. Njegovu kandidaturu čvrsto podupiru preutjecajne lokalne političke opcije, od kojih je jedino SDP u stanju, bar malo, prekoračiti izborni prag, a za divno čudo crveni svog kandidata ni nemaju… Baš su nisko pali… No g. Kadirić, koalicioni partner SDA, dobio je adekvatnu konkurenciju u kategoriji zajednički opozicioni kandidat. Sanska politička scena se unaprijed raduje pojavi novog lica u desetom pokušaju – g. Kazića…“

(Blog ”Desant na načelničku skemliju od 22.04.2016.”)

U pobjedi je snaga…

„S obzirom da je posrnuli pretendent na načelničku skemliju iz reda ”opozicije”, a naš koalicioni partner- g. Nijaz Kadirić (SBB), prerano otpao iz utrke, dužan sam konstatirati da OO SDA nije potraživala Nijazovo izuzeće kod naših koalicionih partnera.

Zašto je on odustao od najavljene kandidature, zaista ne znam!? Ali znam da Nijazovo odustajanje znači prolongiranje planiranih serijala blogova… Zato će se snazi OO SDA pokušati suprostaviti najavljeni zajednički kandidat zelenih oponenata- g. Sulejman Kazić (SBIH). Međutim, još uvijek ne vjerujem da će posrnula OO SDP prepustiti mjesto zajedničkog kandidata lokalnoj stranci koja je politički mrtva. To bi u prijevodu značilo da su „crveni“ u lošijem stanju, nego što svi mislimo. Ne vidim opravdan razlog zašto mladi i ambiciozni predsjednik OO SDP, g. Almin Hopovac, ne bi ponio opozicionu zastavu… Naravno, ako izuzmemo kalkuliranje: „sigurniji je vrabac u ruci, nego golub na grani“. Dakle, bojim se da drug Almin jednako razmišlja kao naš Pela… Prema njihovim procjenama šanse za načelničku skemliju svode se na nemoguću misiju… Žao mi je ako će njihov (ne)logičan odabir razočarati nekoliko Fb. sanjara…“

Analiza…

I nije neka novost kako sam u svojim pisanijama, ne samo na ovu temu, unaprijed predvidio mnoge događaje… Daleko od toga da sam neki vidovnjak, tipa vidovite Đemile… Međutim, apsolutni propust sam napravio predviđajući ime zajedničkog kandidata DF/SDP za načelničku skemliju na predstojećim lokalnim izborima… Taj propust nisam napravio po nikakvom smišljenom planu, jer se zaista radi o crvenom kandidatu koji je u prvi plan isplivao na moje veliko iznenađenje… Jednostavno, vodeći se za logičnim slijedom razmišljanja zaključio sam da bi crvenu koaliciju morao predvoditi kandidat iz OO SDP, prije svih drugih njen predsjednik. Na koncu se ispostavilo da sam pogriješio, jer autohtonim crvenim kandidatima iz reda OO SDP vijećnički paušal je ispred interesa partije… Takav njihov odabir će nekad respektabilnu političku partiju gurnuti u društvo „lijevo“ orijentirane OO SBIH- na političko smetlište…

Također, ispravno sam predvidio kako će kadrovi iz politički mrtve OO SBIH predvoditi konačno ujedinjeni sanski lijevi blok, smućkan po recepturi zagorjelog bosanskog lonca… Doduše, umjesto najavljenog kandidata, u prvi plan je izbio njegov (bivši/sadašnji/budući) suigrač… Bez obzira što preodjevenog Pelu podržavaju, osim smiješne OO DF i posrnule OO SDP, još četiri jednake kvalitete lokalne partije: SBIH, A- SDA, Naša stranka i DNS, moram konstatirati da se radujem nadolazećim izborima… Dakako, razlog ne treba tražiti u pretpostavci što će ujedinjeni lokalni bošnjački blok, koalicija SDA/SBB, biti apsolutni pobjednik lokalnih izbora…

Poziv…

Na koncu želim potvrditi iznesena stajališta sa početka ove kalendarske godine, te konstatirati da OO SDA Sanski Most ostaje na najavljenom kursu plovidbe… Najbolji mogući primjer takve opredjeljenosti jesu izuzetno dobro posjećene sve naše tribine… Kontinuitet izlaska među svoj narod, ne samo u vremenu predizborne kampanje, potvrđuje opredjeljenost OO SDA da se stavi u funkciju interesa općedruštvenog dobra… Za one malobrojne stanovnike općine Sanski Most, koji još uvijek sumnjaju u naše iskrene namjere, upućujem javni poziv da prisustvuju na bilo kojoj tribini… Dođite i uvjerite se u kvalitet naše izborne platforme, čiji temelj predstavlja ekonomski program… Ona se svakodnevno prezentira, uz mogućnost aktivnog učešća u otvorenom i civiliziranom dijalogu sa kandidatima i rukovodstvom stranke…

OO SDA neće se plaho zamarati sa Fb. zabavljačima i lajkovima, nego će glavninu snaga preusmjeriti ka prikupljanju glasova… Uostalom, dobivena podrška naroda bit će obavezujuća za nas… Napominjem da nam uvijek kao podsjetnik treba poslužiti crvena vladavina u periodu od 2010-2014… Naši tolerantni glasači znaju „nagraditi“ politike koje ih apsolutno iznevjere… Nema više prolaza za politike zasnovane na slatkoriječivim predizbornim obećanjima… To vrijeme je iza nas… Tako uspostavljeni odnosi nikako ne mogu ići u korist političkih opcija, čija učinkovitost u konkretnim djelima iznosi 0= nula… Zato će glasači Sanskog Mosta podržati OO SDA…

Poruka…

Svjedoci ste da sam tek u ovom (šestom izdanju) blogijade, po prvi put, spomenuo naše oponente… Zaista sam se trudio ignorirati gubitničku kampanju koju provodi samoustoličeni sanski načelnik, iako do samih izbora ima još petnaestak dana… Međutim, pojedini dijelovi iz njegovog „ekspozea“ od 3. septembra, ne samo da su zasnovani na brojnim neistinama već su direktno bili upereni na moj račun… Zašto me je Pela uvukao u političku arenu, on najbolje zna… No to je njegov odabir, a ja izazove rado prihvatam… Naravno, odgovor će uslijediti u blogu pod naslovom ”Ja i Pela sami…”…

Naredni blog u utorak 20h…

The post Amir Kurbegović: Svijet voli pobjednike (2.) appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Svaka intelektualna, pa i fizička radnja zahtjeva vještinu, znanje, odlučnost i svojstvenu radnu disciplinu. To svakako vrijedi i za pisanje, posebno ono aktualno – kolumnističko. Znati i biti vješt bez discipline nije garancija uspjeha. Takvi kolumnistički autori vrlo često završe u samodopadnosti, da ne izgovorim i grublju riječ – prepotenciji. Ono što je sigurno, sve što radite ovisi o disciplini. Da precizniji budem – samodisciplini…

Samodisciplina i vještina kolumniziranja možda mu i jeste jača strana ali politički talent i procjena kadrovskih prestrojavanja mu je nešto skromnija. Mustafovac – zakleti Amir bi se ipak trebao i drugima malo približavati a ne uporno: „Muća najbolji“, „Muća hit“, sve naš Muća, a ja i Muća dvadeset godina „sami“ – zajedno… A on prvi do Muće…

Neću ovdje ustvrditi da je moj (opasno približavajući) konkurentski bloger Super – Amir samodiscipliniran kad se u svome posljednjem blogu obrušio na našu opoziciju. Pod egidom izborne aktualnosti a možda i vlastite kandidatske – vijećničke promocije na broju 19, obrušio se iz svih oružja po našem Sulji (Kaziću), Peli, Hopovcu, DF-u, po našoj dragoj opoziciji…

Ne mogu ovdje ne priznati njegov dokumentaristički – argumentima ispunjeni pristup, ali mu i zamjeriti moram na pretjeranoj oštrini. Evo stajem i u zaštitu naše opozicije – javno i otvoreno. Ne ogleda se naše kontinuirano političko trajanje samo u našoj snazi – nego i u njihovoj slabosti…

Opozicija koja sa društvenih mreža, iz gradskih kafića i VF – restoranskih samoohrabrujućih seansi vodi kampanju, poželjna je opozicija. Opozicija čije su službene prostorije u svakom izbornom ciklusu otvaraju tridesetak dana prije izlaska na birališta, naprosto je draga  pozicionom bloku. Nama je iz SDA ovo treći ciklus javnih tribina od početka godine. Haman da smo narodu dosadili, razgovarajući, ubjeđujući, kreirajući zajedničke projekte, dok oni „jadni“ sjednu za „displej“, noge u toplu vodu lavora i surfaj po mrežama, šalji poruke, vrijeđaj poziciju iz svih oružja…

Više pročitajte na http://asimkamber.com/replika-super-amiru/

The post Asim Kamber: Replika SUPER – Amiru appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Kvazibloger…

Ne znam zašto je prethodno izdanje bloga isprovociralo premlaku reakciju predsjednika OO SDP- Almina Hopovca, ali znam da sam bio apsolutno u pravu kada sam u nekoliko izdanja blogova tvrdio da nepostojeća „sanska opozicija“ ima rekordan dosadašnji učinak= 0 (nula)… Također, još više sam bio u pravu pri iznošenju argumentirane tvrdnje da nemoćna „sanska opozicija“  nema ništa konkretno za ponuditi stanovništvu Sanskog Mosta… Ali izgleda da sam naivno pogriješio, po ko zna koji put:

Almin Hopovac Pozdrav za AK- kvaziblogera. Moje zastave uvijek su iste boje.

„Priznajem, opet sam naivno konstatirao kako opcija gora biti ne može, a još naivnije sam pomislio da SDP nema kuveta ni vlastitog kandidata za desant imenovati. Izgleda da su crveni opet zaboravili raskriliti svoj padobran… Baš su nisko pali…“ (”Desant na načelničku skemliju (2.)” od 29.04.2016.)

Hamdovanje…

18. 01. 2014… OO SDP Sanski Most je imenovala, na veliko zadovoljstvo zelenih, druga Almina Hopovca za crvenog predsjednika… Na njegovom Fb. zidu osvanula je objava o radosnoj vijesti… Naravno, uslijedile su lijepe čestitke i riječi podrške novom crvenom predsjedniku… Iskrene čestitke drugu Alminu uputio je i tadašnji predsjednik KO SDP i premijer USK- Hamdija Lipovača…. U svojoj nadahnutoj čestitki Hamdo je konstatirao, između ostalog, da S. Mostom vedri i oblači jedan (ne)čovjek i da su nam prijeko potrebne korijenite promjene …

Nažalost, plašljivi Hamdo ni u šali nije smio spomenuti ime tog „(ne)čovjeka“, koji slučajno ima iste inicijale kao i ja (AK)… Ne treba mu plaho ni zahatoriti, jer baš se u tom periodu vodio veliki medijski rat na relaciji Hamdo vs. Asim… Sanski bloger se u svom nadahnutom serijalu, kojeg popularno nazivam „masterChef“, teško obrušio na crvenog lidera USK, iznoseći brojne dokaze o zloupotrebi položaja našeg premijera… Bez obzira što je crvena vladavina našeg Hamde zavila u crno USK, te do kraja zavrnula financijske česme prema Sanskom Mostu, ipak sam čestitao drugu Alminu na imenovanju,  konstatirajući da je lijepa gesta što je predsjednik KO SDP uputio čestitke novoizabranom predsjedniku OO SDP…

U ime svoje čestitke dobio sam 6 lajkova… Ali, iz nekih neobjašnjivih razloga moj komentar  nije se svidio ni predsjedniku KO SDP ni predsjedniku OO SDP, pa iz tih razloga nisu mi ni lajkovali… Zašto, pitam se?

Za razliku od moje, čestitka iz centrale SDA dobila je samo jedan lajk… Naravno, novoizabranom predsjedniku OO SDP poruka se svidjela i on ju je jedini lajkovao… Vjerovatno se drug Almin jako razveselio što su SDA-ovci poručili da njegovim imenovanjem SDP-ovci idu naprijed… Jedina nepoznanica bila je u kojem pravcu i kojim tempom- korak naprijed nazad dva… I tako sve do danas…

Bez obzira na obzir, već sutradan sam na stranici Forum PEC objavio anketu, koja je trebala potvrditi krajnji rezultat tog veoma zanimljivog duela:

Dužan sam ovom prilikom konstatirati da su prognozeri, bez ikakvog dvoumljenja, predvidjeli apsolutni kraj političke karijere za Bišćanina… Nije nikakva tajna kako su Sanjani aktivno pratili prepucavanja dvojice krajiških političara koncem 2013. godine na FACE TV, gdje je Asim pred kompletnom bh. javnošću otvoreno pozvao druga Hamdu u ring… Međutim, crveni lider nikad se nije odazvao otvorenom pozivu  zelenog… Nije imao, da ne kažem šta…

Neću vam detaljno obrazlagati zašto sam potpirivao vatru, nego ću vas podsjetiti da je i moj blogerski konkurent uputio kolumnističke čestitke povodom imenovanja predsjednika OO SDP–”Hamdoidi u Sanskom Mostu”… U zaštitu teško nokautiranog crvenog lidera, odlučno je ustao njegov veliki fan- drug Almin, replicirajući zelenom u članku („Odgovor Almina Hopovca“)… Kao preiskusan lider Asim je u ring katapultirao najmlađeg izdanka svoje političke škole- Arnela Terzića, procijenjujući da mu naivni drug Almin nije ravnopravan protivnik, a još manje da je po službenoj dužnosti Hamdin advokat („Terzić demantira navode Almina Hopovca“)…

Kompletnu prepisku sa portala ”inmedia.ba”, između razigranih crvenih i zelenih, uredno sam podastirao ispod navedene objave na stranici Forum PEC:

Nakon obračuna mladih snaga, u medijski rat su se uključile i same stranke: „Saopćenje SDP-a Sanski Most“… „Napad sedmoro veličanstvenih na mladog spasioca iz Dževara“… itd… Važno se prisjetiti da je 2014. bila izborna godina… Zato su vjetrovi žestoko puhali, sa obje strane…

Hopovanje…

Iz svoje čestitke upućene drugu Alminu, koju je on specijalno objavio kao repliku na sadržaj moga bloga, izdvojit ću nekoliko istinitih navoda:

-„ SDP- S. Most je dobio mladog i ambicioznog lidera, pred kojim je veliki posao, ali i obaveza prema stranci i svim njenim simpatizerima…“

„Međutim, još uvijek ne vjerujem da će posrnula OO SDP prepustiti mjesto zajedničkog kandidata lokalnoj stranci koja je politički mrtva. To bi u prijevodu značilo da su „crveni“ u lošijem stanju, nego što svi mislimo. Ne vidim opravdan razlog zašto mladi i ambiciozni predsjednik OO SDP, g. Almin Hopovac, ne bi ponio opozicionu zastavu… Naravno, ako izuzmemo kalkuliranje: „sigurniji je vrabac u ruci, nego golub na grani“…“

 (“ Svijet voli pobjednike” od 13.05.2016.); (”Svijet voli pobjednike (2.)” 16. 09. 2016.)

„Jednostavno, vodeći se za logičnim slijedom razmišljanja zaključio sam da bi crvenu koaliciju morao predvoditi kandidat iz OO SDP, prije svih drugih njen predsjednik. Na koncu se ispostavilo da sam pogriješio, jer autohtonim crvenim kandidatima iz reda OO SDP vijećnički paušal je ispred interesa partije… Takav njihov odabir će nekad respektabilnu političku partiju gurnuti u društvo „lijevo“ orijentirane OO SBIH- na političko smetlište…“

 (”Svijet voli pobjednike (2.)” 16. 09. 2016.)

– „takav je politicki „protivnik“ idealna prilika, kako za tebe, tako i za SDP da pokazete pravu snagu na predstojecim izborima.“

„Generalno gledajući, izborni pobjednik je SDA a izborni gubitnik je SDP… Ni ovakav ishod nije nikakvo iznenađenje, posebno što je prošloizborni pobjednik SDP dobio potvrdu od glasača kako su vodili državu u prošlom četverogodišnjem mandatu… Ta potvrda je opomena za sve buduće predstavnike u vlasti i mora poslužiti našim političarima kao podsjetnik za budući rad… Ničija ne gori do zore!!! Najbolniji izborni poraz doživio je već sada bivši premijer USK Hamdija Lipovača (SDP), koji je u ove izbore ušao kao apsolutni pobjednik prethodnih…

Zaista je naš bivši premijer imao ogromnu podršku Krajišnika… Krajišnici su mu vjerovali , on ih je iznevjerio i po logici stvari uslijedio je veliki šamar na ovim izborima… Apsolutni pobjednik nije prošao na listi kandidata za Parlament BIH, tako da se njegov politički put za ove četiri godine može definisati kao put od političkog pukovnika do političkog pokojnika…“ (”SDA, SNAGA NA INFUZIJI” od 22.10.2014.)

-„sretno Almine i samo naprijed…“

„Crnu 2014. godinu, bivši premijer USK, pamtit će po silnim porazima na svim frontovima. Čak je i prvi rođendan dočekao u pritvoru. Vratit će se Hamdo!?“ (”POBJEDNICI I GUBITNICI” od 03.04.2015.

Retardinho…

Na koncu ove balade ne želim glumiti zloćka i kazati da je drug Almin klasični primjer igrača tipa Retardinha… Umjesto da je iskoristio ukazanu priliku i argumentirano oborio moje iznesene kvalifikacije na račun posrnule OO SDP, on se poslužio jednim kaljavim trikom… I neka je, ako već nije u stanju napisati bilo kakav članak… Zaista mu ne hatorim na tome, a još manje što se zahvalio svom bivšem  predsjedniku: „Hvala predsjednice Hamdija Lipovaca..“… Međutim, ne mogu vjerovati da drug Almin nije skužio da „kvazibloger“ ovakve prilike ne prepušta slučaju… Provjerio sam na njegovom zidu objavu, iz koje je izdvojio moju čestitku, i primijetio da je Hamdina čestitka nekud odleprhala… A komentar nije golub da sam može odleprhati…

I gle divnog čuda, drug Almin se zahvaljuje svom predsjedniku, a nigdje njegovog komentara nema… Hamdin komentar je obrisao kako se ne bi vidjelo da je moja čestitka imala za cilj isprovocirati reakciju crvenog lidera… Za razliku od druga Almina, njegov bivši lider nije igrač tipa Retardinho, jer je pametno zaključio da je u pitanju smišljena provokacija…

S obzirom da prakticiram automatski iskopirati objave i komentare na društvenim mrežama, u kojim javno iznosim svoja mišljenja te iste pohraniti na sigurno mjesto, vjerujem da bi sanska javnost  u narednom blogu voljela pročitati odgovore na postavljena pitanja:

1. Zašto mladi i ambiciozni predsjednik OO SDP nije ponio opozicionu zastavu?
2. Je li drugu Alminu vijećnički paušal ispred interesa partije?
3. Hoće li pod Alminovim vodstvom OO SDP  završiti na političkom smetlištu?
4. Zašto je drug Almin sa svog Fb. zida izbrisao Hamdinu čestitku?
5. Hoće li Hamdina čestitka, u izvornoj verziji, doleprhati iz moga arhiva?

Naslov narednog izdanja bloga, planiranog za petak u 20h, najviše će ovisiti o Hopijovom izboru … U igri su tri moguće opcije: ”Ja i Hopi sami (2.)”, ”Ja i Pela sami (1.)” ili ”Kurbeg odgovorio Kamberu (2.)”… U svakom slučaju, Hopi je na potezu… Idemo naprijed!!!

Ps./ *** Objava prekopirana sa Fb. zida Almina Hopovca od 17.09. 2016:

The post Amir Kurbegović: Ja i Hopi sami… appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Poštovani čitaoci, kao ispomoć svome Predsjedniku (SDP-a Hopovac), rukavicu u ringu verbalno – internetskog lupetanja, naglo je iskazao i studentski mi kolega struke (ONO i DSZ), Nijaz Halilović – kandidat na listi SDP-a.

Iako sam svojom replikom konkurentskom blogeru (Super – Amiru) veoma korektno i kritički argumentirano pokušao zaštititi našu opoziciju, kolega Halilović mi oštro uzvraća neprimjerenim i kvalifikacijama zastrašivanja. Kako sam ja „krenuo od skromnog sendviča sa parozer salamom“, kako sam „dogurao do sanskog milionera“, do „najvećeg političkog manipulatora“… I sve to jer sam se navodno po Haliloviću „uplašio programskih opredjeljenja SDP-a“ i njega kao „autentičnog zastupnika socijaldemokratije“. I nadalje da sam svjestan činjenice da „opozicija s SDP-om na čelu mijenja vladajuće SDA i mnoge šalje na preispitivanje kod organa gonjenja“… Pa me usput dobroćudnog kao „vladara grada“ poziva u medijski duel…

Od svega ovoga je istinita činjenica da sam ja skupa s njim jeo skromne sendviče sa parizer (ne „parozer“) salamom…

Sve drugo će kolega Halilović moći obrazložiti u medijskom duelu koji objeručke prihvatam – (bez „rukavica“ i uvreda). U jutarnjim sam satima zamolio urednika TV – Sana (lijeve orijentacije) g. Čekića da nam ovaj duel upriliči uz opasku da je SDA i ja osobno spreman financijsku obavezu nastupa platiti u cijelosti… A ujedno molim kolege iz SDP-a da uplate obavezu (200 KM) proisteklu za korištenje sale Kina u svrhu promocije njihovog legendarnog načelničkog kandidatskog „Revolucionara“…

Više pročitajte na http://asimkamber.com/marmelada/

The post Asim Kamber: „Marmelada“ appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

“Ništa što je bilo vrijedno u prošlosti ne odlazi, nijedna istina ili dobro koje je čovjek stvorio nikad ne umire niti može umrijeti.”

(Thomas Carlyle 1795 – 1881)

Heroj je nešto nadnaravno, čudo od čovjeka, iznad prosjeka. Heroj je oličje svoje domovine, svog naroda, konstantno jači, znatno sigurniji, snažniji. Nema cijenu i ne može se kupiti. Herojstvo se ne uči, situacija ga stvori. Ne bježi od zla, nego je njegov trn.

Prije tačno 21 godinu našim prostorima su koračali ti heroji. Bića koja su padala i dizala se iz pepela. Ona koja su slušala svoja srca. Koja su iz ljubavi, poštovnja, poštenja, humanosti, stali na stranu pravde, stranu istine, stranu Jedne nam Jedine, stranu nas, mladih, starih, djece, bolesnih, zaljubljenih, ostavljenih, loših i dobrih. Ostavili su zemlji, planinama, šumama, rijekama, krv, znoj i suze. Ostavili su strah, patnju, bol, osmjeh, dušu pa čak i život. Ruku u vatru za svetinju, za suverenost i nezavisnost.

Heroj služi kao primjer, podstrek i dodatni motiv. Biti heroj nije posao već ono što jesi. Heroj je majka koja je preživjela i nije preživjela muke rata, zle ruke agresora, muke neimaštine. Dijete, čije je djetinstvo palo u zaborav, dijete koje je postalo siroče.

Heroj je Izet Nanić, Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Adil Bešić, Safet Zajko, Midhat Hujdur, Enver Šehović, Nesib Malkić, Mehmed Alagić, Amir Žilić, Jovan Divjak, Naser Orić, Sefer Halilović, Rasim Delić, Dževad Begić Đilda… Heroj je bivši borac, komadant, pripadnik  prvog, drugog, trećeg, četvrtog, petog, šestog i sedmog korpusa, svaki Zlatni ljiljan.

Heroj je nezasluženo otišao u zaborav, kao da nije ni postojao. Kao da je to morao biti. Sad smo tu gdje jesmo, borimo se izmišljenim problemima, za poštovanje preko lošeg, za uspjeh preko tuđe krvi i suza. Neko nas sputava da ih se sjetimo. Da o njima ništa ne znamo. Neko nas truje zlom. Ne zaboravi heroja, jer postati ćeš i ti heroj ako heroja prepoznaš.

The post Naši heroji.. appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

„Šta to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote… kad bi mogli prodali bi Boga, njima niko ne može pomoći…“ Sjećate li se ove pjesme tragično nastradalog makedonskog Slavuja, onog koji je bio poznat po osmijehu, dobročinstvima, pomaganju drugima, a onda su ga prozvali utajivačem poreza koji je lažirao sopstvenu smrt da izbjegne vraćanje dugova. Da, to smo mi, nažalost. Ništa nam nije sveto zarad naslova koji će prodati po koje izdanje jeftinih žutih novina. Ništa nam nije vrijedno, ako nemamo sopstveno ime pored toga.

Naš grad, moje sve. Moji prijatelji, uža i šira rodbina, komšije, radne kolege, moje bivše ljubavi smiješe mi se sa predizbornih fotografija. Slušam svoje bližnje kako komentarišu njihove programe. Novinari im postavljaju pitanja, a oni spremno odgovaraju. Prijete mi na fejsbuku imaginarnim opasnostima. „Ne dozvolimo im“, „Prekinimo ih“, „Mislite na svoju budućnost“… Agresivna kampanja, agresivne izjave. Mrze te neke svoje, a tvrde i moje, neprijatelje. Žele da me zaštite od njih. Traže moj glas da bi mi sačuvali živu glavu.

Na svojim facebook, instagram i linkedin profilima objavljuju da su članovi famoznog Općinskog vijeća ili kandidati neke novoosnovane političke partije s ukupno 6 članova, kao da je to diploma magistra ekonomije ili hiljade maraka vrijedna obnova škole čiji su direktor. Ili, direktorica. Prosjek godina kandidata na nekim listama samo je veći, svake četiri godine poraste za četiri. I baš kao kada sportista na Olimpijadi ne ostvari ništa pa ili živi za slijedeću ili umre do nje, tako i neki političari žive samo da se „nađu na listi“, opet. Prestaju da postoje kada im se mandat završi.

I sasvim je normalno da takvi, neprosperitetni kadrovi, nisu zadovoljni. Poput starleta koje svakom novom svjećicom na torti pribjegavaju jeftinim trikovima samoreklame, smetaju im novi ljudi koji se žele dokazati na političkom nebu. Smetaju im oni koji su se vratili sa studija, oni koji nisu otišli, oni koji se vraćaju da ostanu.

Na svojim predizbornim plakatima tek su docrtali bore, ubacili koju sijedu vlas, a koju izbrisali. Osim toga, ništa nisu promijenili – ni u svojim životima, ni u svojim programima, a ni u svojim planovima da uvijek i zauvijek budu jedini predstavnici svoje stranke. Mlađi, pametniji i bolji – nisu poželjni.

Zaboravljaju da smo do jučer, zajedno, smišljali čija će pjesma, priča ili crtež vjernije predstaviti ono za što su nam se očevi borili, djedovi ginuli, a mi ih u znak zahvalnosti svake godine oživimo u svojim radovima i ponosimo se što smo njihovi. Zaboravili su, čini mi se, povratnike kojima se nameću praznici i oduzima maternji jezik. Zaboravit će, tužno predosjećam, da smo svi mi sanska djeca, braća i sestra po Sani u venama, ponos svog grada i sramota svoje avlije, jednako. Nosi zaborav obećanja njihovih prethodnika, neostvarena i neiskrena.

Smiju se što se putevi asfaltiraju samo u predizbornim godinama. Meni se osmijeh odbija pojaviti na licu, jer ne misle na ljude kojima je taj put potreban. Oni ismijavaju radost onog koji se nije rodio na asfaltu, nego je prašnjavim drumom gazio dok je čovjek postajao. Predizborni skup organizuju na svečanim foteljama da glasačima prašnjavih cipela na ulazu bude jasno da tu nisu dobrodošli. I dok s nedostižnih visina gledaju nas obične smrtnike, pišu „Neznam“ i nastavljaju s „Nemogu“. Hoćemo li se potpisati otiskom prsta i zaokružiti manje od onog koliko vrijedimo?

Hoćemo li braniti njihove fotelje ili svoj obraz? Razmišljam šta nekog može motivisati da glasa za onog ko mu se nije usudio u avliju doći. Možda dolaze samo pred izbore, ali dolaze. Možda ne naprave svaki put koji nam je potreban, ali ih prave. I ne mijenjaju boje kad je teško, ne odustaju od svoga puta kad je on teško prohodan. I zato sija ovako jako, ova naša lijepa avlija. Moja Sana, moje sve.

The post Otisak prsta u ogledalu Sane appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Fb. zabavljači…

Vjerujem da se stariji ljubitelji „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ još uvijek rado sjećaju legendarne lijeve polutke FK „Sarajevo“ i reprezentacije bivše nam države- Edhema Šljive… Šljivo je zavidnu fudbalsku karijeru izgradio upravo na jednoj finti- tkz. lažnjak, koja bi na radost zaljubljenika planetarno popularne igre donosila trenutke oduševljenja na tribinama… Na sličnu je fintu moj blogerski konkurent, po drugi put u posljednjih godinu dana, preuzeo primat najčitanijeg blogera:

„ Ako se pitate koji su motivi skriveni iza isticanja moje ličnosti u liku prerušenog Super Amira, otkrit ću vam ih: 1. preuzimanje rekorda čitanosti i 2. uvlačenje moje malenkosti u arenu. Znao sam da će ovaj jeftini trik mog konkurenta upaliti i nisam više najčitaniji bloger .“

(”Kurbeg odgovorio Kamberu” od 16. 10. 2015.)

Za razliku od prošlogodišnjeg lika SUPER-Amira, na ovogodišnjem je umjesto tradicionalne oznake „S“ (Superman) ugraviran broj „19“:

„Neću ovdje ustvrditi da je moj (opasno približavajući) konkurentski bloger Super – Amir samodiscipliniran kad se u svome posljednjem blogu obrušio na našu opoziciju. Pod egidom izborne aktualnosti a možda i vlastite kandidatske – vijećničke promocije na broju 19, obrušio se iz svih oružja po našem Sulji (Kaziću), Peli, Hopovcu, DF-u, po našoj dragoj opoziciji…

Ne mogu ovdje ne priznati njegov dokumentaristički – argumentima ispunjeni pristup, ali mu i zamjeriti moram na pretjeranoj oštrini. Evo stajem i u zaštitu naše opozicije – javno i otvoreno.

Umjesto da moj blogerski konkurent hvali i podržava ovakvu opoziciju, on je tendenciozno proziva, devalvira – i tu se sigurno ne slažemo…  Kad god da ih napadne ja ću ih braniti…“

(Asim Kamber ” Replika SUPER- Amiru”)

Zaista ne znam zbog čega je g. Kamber doživio nesvakidašnji kolumnistički klistir, pa je uzeo sebi za pravo da se stavi u funkciju odbrane nejake „sanske opozicije“… Lako je predsjedniku OO SDA javno likovati, i do zvjezdanih visina uzdizati, jadnu političku konkurenciju… Sretna je ona pozicija, koja na svojim leđima ima „sansku opoziciju“… Da nisu žalosni, bili bi smiješni…

Naime, svjedoci ste da u autorskim blogovima nikog nisam oštro napadao, kako to zagovara Asim, nego sam isključivo pisao na temelju argumenata… Doduše, nisam ni javno hvalio nepostojeću „sansku opoziciju“, bez obzira što je njihov dosadašnji učinak sveden na (ne)zavidan rezultat, uokviren u velikih ništa= 0 poena… Rezultat vrijedan pažnje i temeljite analize…

I sada bih u ovom izdanju bloga, ko fol, trebao pisati hvalospjeve na račun sanskih Fb. zabavljača… Pa ne mogu pohvaliti  naše opozicione konkurente, Sulju i Pelu, što su od nekadašnje desno orijentirane, i ugledne- OO SBIH, stvorili političkog mrtvaca… Ipak, na našeg Sulju možemo biti ponosni što nije, po uzoru na prerušenog Pelu, preko noći promijenio ideologiju… Ali cilj opravdava sredstvo…

Međutim, na našeg Sulju Sanjani itekako moraju biti ponosni, jer je njegov skupštinski staž imao vijek života kornjače… Posebno, što je bio plaćeniji političar i od raskošnog premijera USK- Hamdije Lipovače…  O inspirativnim motivima- vid motiviranja kovertama u ime glasa za dobrobit naroda – pisao je u svojim kolumnama upravo Asim, a ne ja… Pretpostavljam da je moj blogerski konkurent  hator na našeg Sulju što njegova skupštinska primanja nisu iznosila ni 70% u odnosu na nekadašnjeg mu kolegu iz skupštinskih klupa… Znam da ga plaho boli činjenica, što za razliku od „dugovječnog“, nije učestvovao u procesu privatizacije općinske imovine, u vremenu kada su sanske kapije za Asima bile zakapijane… Zato se Sanjani raduju dolasku novog političkog  lica, u desetom pokušaju-vjernog sljedbenika Harisovog lika i djela…

O Peli, samoustoličenom sanskom načelniku i  prije održavanja lokalnih izbora, nisam ništa specijalno ni pisao, jer njegovoj osobnosti, zbog iznošenja brojnih neistinitih navoda u nadahnutom „ekspozeu“ od 3. septembra, želim posvetiti poseban blog (”Ja i Pela sami…”)…  Ako se već moj blogerski konkurent velikodušno stavio u funkciju odbrane Fb. zabavljača, onda je imao za obavezu oboriti moje tvrdnje:

„Jednostavno, vodeći se za logičnim slijedom razmišljanja zaključio sam da bi crvenu koaliciju morao predvoditi kandidat iz OO SDP, prije svih drugih njen predsjednik. Na koncu se ispostavilo da sam pogriješio, jer autohtonim crvenim kandidatima iz reda OO SDP vijećnički paušal je ispred interesa partije… Takav njihov odabir će nekad respektabilnu političku partiju gurnuti u društvo „lijevo“ orijentirane OO SBIH- na političko smetlište…

Također, ispravno sam predvidio kako će kadrovi iz politički mrtve OO SBIH predvoditi konačno ujedinjeni sanski lijevi blok, smućkan po recepturi zagorjelog bosanskog lonca… Doduše, umjesto najavljenog kandidata, u prvi plan je izbio njegov (bivši/sadašnji/budući) suigrač… Bez obzira što preodjevenog Pelu podržavaju, osim smiješne OO DF i posrnule OO SDP, još četiri jednake kvalitete lokalne partije: SBIH, A- SDA, Naša stranka i DNS, moram konstatirati da se radujem nadolazećim izborima… Dakako, razlog ne treba tražiti u pretpostavci što će ujedinjeni lokalni bošnjački blok, koalicija SDA/SBB, biti apsolutni pobjednik lokalnih izbora…“

(”Svijet voli pobjednike (2.)” 16. 09. 2016.)

Eto, konačno mogu utvrditi da moj blogerski konkurent nije bio kadar odbraniti Fb. zabavljače…. Ne podcjenjujem Asima, nego se iskreno pitam: Ko može odbraniti mladog i ambicioznog predsjednika OO SDP, kojem je vijećnički paušal bio ispred interesa partije? Ko može pohvaliti druga Almina, što nije ispred autohtone crvene partije ponio opozicionu zastavu? I to zbog sitnog interesa… U kakvom je stanju perjanica „sanske opozicije“-  OO SDP, kada ne raspolaže sa vlastitim kadrom, koji bi bio predvodnik Fb. zabavljača? Najbolje je da sud donesete sami….

Zar trebam likovati što će pod Alminovim liderstvom nekad respektabilna OO SDP završiti na političkom smetlištu, bez obzira što je crvena vladavina (2010-2014.) u crno zavila USK i što su do kraja bile zavrnute financijske česme prema Sanskom Mostu… Po kojem ključu je Sanski Most, za vrijeme crvene vladavine,  sa viših nivoa vlasti dobivao  samo mrvice- sadaka u iznosu od 2 mil. KM, dok su u isto vrijeme Bišćani i Cazinjani podijelili preko 22 mil. KM? Drug Almin tu priču ignorira, uz poruke podrške takvoj politici: „Idemo naprijed!“

Kome takav lokalni političar može biti relevantan autoritet? S tim više, ako znamo da nije tajna kako je u pitanju klasičan primjer igrača tipa Retardinha… Sanska javnost, do danas, od druga Almina nije dobila odgovor na pitanje: Gdje je odleprhala Hamdina čestitka??? Nažalost, jedino drug Almin nije skontao poentu čestitke iz centrale OO SDA: „Idete naprijed“… U kojem pravcu crveni idu naprijed, pokazali su rezultati općih izbora 2014… Sa drugom Alminom moramo biti strpljiviji… Na kurblu se malo teže pali… Skontat će i on napokon, neposredno nakon objave rezultata lokalnih izbora… Pretpostavljam da bi za crvenog predsjednika pozitivan izborni rezultat bio: OO SDP= 1 vijećnik… Pogađate Almin Hopovac… I skromni vijećnički paušal ima svoju cijenu… Zar ne?

U Prijedoru…

I dok su oči Bošnjaka uperene prema referendumu o Danu genocidnog entiteta, novi Alminov idol- predsjednik SDP Nermin Nikšić, otišao je u Prijedor da u ime crvenih sklopi savez sa politikom koja Dan bijelih traka upoređuje sa „Gay paradom“ i koja ne dozvoljava podizanje spomen obilježja za  ubijenu prijedorsku djecu… Po logici nezdrave pameti, drug Almin je oduševljen svojim novim crvenim liderom: „Naprijed Nermine!!! Zajedno i 2016.! Zato što si pokazao da znaš i možeš!“

Stopama crvenog predsjednika u Prijedor su 12. septembra, na prvi dan Kurban bajrama, otišli i „sanski opozicionari“… Iz studija NTV 101 plasirali su brojne neistinom okovane riječi… Jedna od neprimjerenih je, svakako, teza da je politika SDA kriva što se u Sanski Most ne vraćaju povratnici iz reda srpskog naroda… Eto, jednog lijepog dana kada crveni preuzmu vlast, u Sanski Most će pohitati svi njegovi prijeratni stanovnici… Sramota je da crvena koalicija na malouman način prezentira svoj grad… Sanski Most je uvijek bio i ostao otvoren grad za sve dobre ljude, bez obzira na njihovu pripadnost… Ali, više nikad za nikad, Bošnjaci Sanskog Mosta neće napraviti kobnu grešku iz devedesetih godina prošlog vijeka i vlast predati u ruke bilo kojoj contra- bošnjačkoj partiji… Narod došao tobe, druže Almine!!!

Mustafovac…

„Samodisciplina i vještina kolumniziranja možda mu i jeste jača strana ali politički talent i procjena kadrovskih prestrojavanja mu je nešto skromnija. Mustafovac – zakleti Amir bi se ipak trebao i drugima malo približavati a ne uporno: „Muća najbolji“, „Muća hit“, sve naš Muća, a ja i Muća dvadeset godina „sami“ – zajedno… A on prvi do Muće…“

 (Asim Kamber ” Replika SUPER- Amiru”)

Ispravno je g. Kamber posložio prvu rečenicu u citiranom isječku… Uostalom, zar nisam konstatirao navedenu tezu početkom ovog mjeseca:

„Bez obzira na moje impresije, još uvijek nisam siguran u odgovor na pitanje: Da li se Asim slabije snalazi u poslovnom ili Mustafa u političkom svijetu??? Ako im je neka utjeha, ja se ne snalazim ni u jednom svijetu… Naravno, navedena konstatacija ne odnosi se na blogiranje…

(”Načelnička skemlija (ne)smije pasti…” od 02. 09. 2016.)

Jesam li, možda, zbog iznošenja takve teze okvalificiran kao „Mustafovac“??? Ako i jesam „Mustafovac“, što je za mene kompliment, ne vidim u čemu onda leži problem:

„A šta reći ? Pa nikad nisam krio da su moje političke simpatije apsolutno na strani načelnika dr. Mustafe Avdagića. Tako je bilo i proljetos kad sam na poziv pristupio njegovoj struji u borbi za stranačke pozicije. Znao sam da ćemo izgubiti tu utrku, ali nisam nimalo kalkulirao… Jaranstvo ima prioritet…

(”Kurbeg odgovorio Kamberu” od 16. 10. 2015.)

Dakle, aktuelni načelnik i vječiti potpredsjednik OO SDA- dr. Avdagić, imao je moju veliku podršku – isključivo radi odličnih rezultata rada… Ponosan sam na njega što nije podlegao nedobronamjernim savjetima, ali i svakodnevnim pritiscima, i okrenuo leđa stranci nakon kadrovskih preusmjeravanja… Istina je da ne zalazim u svijet kadrovske politike… Također, istina je da načelnik u odlasku nikad jače nije pristajao uz stranku, nego danas… U jedinstvu je snaga i Bošnjaci se moraju približavati jedni drugima… Upravo to u SDA i činimo… Zato ne želim ni pomisliti da mi je Asim epitet „Mustafovac“, prišio zbog nekakve ljubomore:

„Naši odnosi nisu bazirani na jaranskoj osnovi,  nego isključivo na političko – interesnoj. I nadasve su korektni i konstruktivni, što je i logična stvar s obzirom da igramo u istom dresu. Čak je i naš veliki blogerski rivalitet u funkciji interesa SDA… Što se mene tiče tako će i ostati…“

(”Kurbeg odgovorio Kamberu” od 16. 10. 2015.)

Ne smeta mi da sam zakleti „Mustafovac“, jer je i Asim deklarirani „Tihićevac“… Ta činjenica ne predstavlja smetnju da sjedi sa Bakirom u predsjedništvu SDA i da zajedno rade u interesu stranke… Uostalom, korektne unutarstranačke borbe su sasvim prirodna stvar… Toga je bilo i uvijek će biti… Svi mi gajimo određene političke ambicije… Zato nemojte isključiti mogućnost da nekad u politički ring uđemo ja i Muća „sami“- zajedno.. A Asim prvi do Muće…

Poruka…

Blago se onom koga Asim od mene brani- i tu se sigurno ne slažemo…Koga god bude (od)branio ja ću ga napadati… Napad je najbolja odbrana, dragi moj Asime…

Naredni blog u utorak 20h…

Piše Amir Kurbegović

The post Kurbeg odgovorio Kamberu (2.)… appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

U plavo Božije prijestolje, kliču zvuci s bogomolja
to su pjesme zemlje moje, gdje huče gore i šume polja.

Sinoć su žene Stranke demokratske akcije održale zajedničku tribinu kao kandidatkinje za Općinsko vijeće našeg grada. Da li je potrebno pisati o broju prisutnih pripadnica ljepšeg i nježnijeg spola koje su ih došle podržati, pozdraviti, svojim prisustvom im ćutke dati obećanje da imaju njihov glas? Naravno da nije. Ne pamti naš grad, naša Sana sanska sva, ne pamti odavno veću, a snažniju i ljepšu armiju žena; ne jedva punoljetnih djevojčuraka koje privlače pažnju izgledom, nego samosvjesnih, ostvarenih i uspješnih djevojaka i žena, uređenih frizura i ženstvenih haljina, onih koje znaju kome će dati svoj glas i ne zadovoljavaju se, kako jedna koja očito nije sebe smatrala dostojnom da bude tamo pa reče da je lafici „dovoljno da ostane direktorica“, da lavicama vođa plaha srna bude. SDA žene nisu obećavale ništa više od onog što već nisu, svaka od njih, već ostvarile i postigle. Udruženja žena, studentice, majke, žene s karijerama – svaka od njih sinoć je imala svoju predstavnicu i onu kojoj može s povjerenjem dati svoj glas.

Tamo, na Uni zlatno zrnce, a na Drini zora plava,
u Neretvi spava sunce, niz ravnine se razlila Sava.

Ne pamti Sanski Most, naša Sana sanska sva, tišu ni mirniju predizbornu kampanju. Prošle su godine kada su kandidati željni pobjede pesnicama po medijskim kućama i kućicama prijetili. Izostao je skup opozicije koji bi rezultirao trunčicom sumnje da pobjednik neće biti poznat sve do samog kraja izborne trke. TV-dueli se ne prepričavaju, promo-leci se po dvorištima i avlijama dijele kradom, da se ne vidi ko ih i za koga ostavlja, a članstvo opozicionih stranaka svelo se na one koji se nalaze na kandidatskim listama istih. Više nije ni smiješna pošalica „učlani se u našu stranku pa ćeš biti općinski kandidat“, kako su proteklih mjeseci nezagrijani igrači smišljali taktike za derbi godine.

Krene li dušman ti na zide u san starih mezarova,
udarit će na šehide, što krv će liti za brda ova.

Zašto SDA nije opcija? Odgovor je jednostavan, ali za one koji ga odbijaju priznati, ne smeta da se ponovi. SDA je stranka čiji su temelj postavili naši djedovi, očevi, braća, muževi i sinovi. SDA je stranka u koju su vjerovali oni čije kosti još tražimo i skupljamo, kvaseći ih suzama da nam suze najdraže naše ožive. SDA je stranka koja je nastala i opstala zahvaljujući onima kojih se sjećamo srcem, a zahvaljujemo im dovama. Ne može biti opcija Bosna pa da se nećkam je li mi ili mi nije domovina. Ne može biti opcija Sanski Most pa da ga čas krvlju branim, a čas ga s prezirom odbacujem. Ne može biti opcija ni jedina politička partija koja skrušeno gleda u mezare, a s ponosom put neba, svaki put kad se imena naših heroja spomenu. Oni su vjerovali da su sinovi ove zemlje; ja vjerujem da jesu. To nije opcija, to je istina.

Mila sura i žestoka, Bosna na zemlji krvavoj
čuvam te kao i dva oka, ja sin sam tvoj, zemljo.

The post Zašto SDA nije opcija? appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Tragikomična politička individua na našoj društvenoj sceni ponovo se u ulozi medijskog zabavljača i „lešinara“ obrušio na moju neznatnost i SDA… Ponovo tražeći u drugima razloge nikad brže političke detronizacije za koju u svima drugima (osim sebi) izgovor traži.

Prvo je sebe sa društvenih mreža proglasio načelničkim izbornim pobjednikom, izabirao i obećavao mjesta šefova općinskih službi, direktora, mene uglavnom u političku penziju poslao…

Zabavljao nas je iz virtualnog „načelničkog“ kabineta otprilike pola godine i baš smo se navikli bili na njega kao već „izabranog načelnika“, da bi nas u konačnici i on sam obavijestio da nas je samo obmanjivao, ili se šalio zabavljajući nas…

Pa nas je onda osvetnički nastavio zabavljati novom blic – skupštinskom većinom čiji je koncept dogovoren na pumpi – Adna Comerc i kome su kumovali vođe selefijskog neformalnog kluba u Skupštini i grupa osuđenih a kasnije i uhapšenih kriminalaca. Pa je i taj njegov koncept propao…

Pa su ga onda njegovi u klubu SBB-a „nabili“ u tur sa pozicije Predsjednika Kluba SBB-a u Skupštini kantona. Zamijenjen…

Više pročitajte na http://asimkamber.com/virtualni-stand-up-kadiric/

The post Asim Kamber: Virtualni stand – up Kadirić appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Grob. Kabur. Moja posljednja adresa. Iz mjesta gdje je nekad junački kucalo ono moje bosansko, sansko srce, na tom mjestu sada niče trava. Zelenim se proljećima, cvjetam ljeti, gasi me jesen, a zima prekriva zaboravom.

Od mojih kostiju tek je prah ostao, a bio sam nekad snažan, hrabar, neustrašiv. I ne, nikad nisam svoj prag u tuđoj avliji branio; ubiše me na djedovini mojoj, na onom komadu zemlje koju je djed ocu mom ostavio, a ja živio za dan kad ću isti dar predati onom ko mi lozu nastavi. Ali, moja loza nije nastavljena. Izbrisali su moje prezime iz svih budućih spiskova rođenih. Nisam poživio dovoljno da zavolim, da poljubim, nisam dočekao da mi neka mila djevojka u čiju bih se stidljivost zaljubio, rodi djecu, porodicom da postanemo.

Moji vršnjaci, odrasli ljudi danas, sjećaju me se s ponosom. Vele da sam bio među najhrabrijim sinovima naše zelene ljepotice Sane, naše vazda svojatane, a nikad pokorene Bosne, mojih roditelja koji su prašinu s mojih kostiju brisali dok su me u nijemoj hali iz hrpa kostiju skupljali, iz svega što je ostalo od nas kojih više nema. Izdahnula je majka na očevim rukama kad je zasvjetlucala među kostima hamajlija koju mi je u dlan stavila, onog dana kad me je posljednji put živog vidjela.

Nije znala gdje je vode, nisam znao kome ostajem. Ali, ostati sam morao. Djedovu hašlamu i očevu jabuku da od zla odbranim. Imali su moji stari običaj neku voćku u avliji posaditi, kad bi im se muško dijete rodilo. Iza mene ništa nije ostalo da diše. Moje voćke nema, niti ima iko ko bi joj plodove brao. Sana i dalje zeleni. Donese mi vjetar poznate mirise, pomiluje mi kiša obraze kojih više nemam, dođe ljubav do srca kojeg više nemam pa zaboli duša koju su mi uzeli.

Ugašeno prezime, neposađena voćka i pusta avlija – ništa drugo nemam, a ni mene niko nema. Kad mi je komšija komšiju odvodio, tješio sam se da im se ništa loše ne može dogoditi. Bit će sigurni, govorili su. Bit ćemo sigurni, vjerovali smo. Vjerovao sam i ja, sve dok zlokobno kucanje nije odjeknulo i na mojim vratima. Bosonog, golobrad, srca neispunjenog mržnjom, uma neotrovanog zlobom, posljednji put sam koračao putevima svoga djetinjstva. A pucanj nije pogodio srce. U leđa, u leđa su mi pucali. I dok sam Bogu na sedždu padao, ni straha ni bola nisam imao.

Svoju krv sam u svojoj avliji pustio. I ne, nikad nisam svoj prag u tuđoj avliji branio.

The post Tišina moga groba appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

U istini je snaga…      

Sretna je ona pozicija koja na svojim leđima nosi nejaku „sansku opoziciju“. Navedenu tvrdnju potkrepljuju brojni dokazi, jer konkretna učinkovitost neumornih boraca za vlast i privatne interese, bazirana je na neutemeljenim pisanijama po Facebooku- i ništa više… Takav odabir (ne)konvencionalnog oružja za borbu protiv pozicije, apsolutno ide na ruku onim, koji su samo u ovoj kalendarskoj godini napravili treći krug javnih tribina zajedno sa svojim narodom. Puno lakše je po Fb. kritizirati onog koji konstantno radi u korist kompletne lokalne zajednice i rezultate tog rada prezentira u direktnom razgovoru sa narodom, nego konkretno raditi. Da su bilo šta do danas napravili, vječiti izborni gubitnici bi se vrlo rado pohvalili. Mogli su bar organizirati jednu radnu akciju čišćenja naše okoline, ako ništa drugo… Bez ikakvih dilema mogu konstatirati da je učinak Fb. zabavljača zaista impresivan= 0 poena… Naravno, potvrdu o učinkovitosti svih političkih segmenata dobit ćemo nakon objave rezultata lokalnih izbora…

Glas za spas…

U ovom izdanju bloga ne želim previše prostora pokloniti Fb. zabavljačima, koji su 23. septembra, prvi dan Kurban bajrama, iz prijedorskog studija NTV 101 javno poručili da je SDA kriva što se u Sanski Most ne vraćaju povratnici iz reda srpskog naroda… Eto, kada crveni na bilo koji način preuzmu vlast i taj propust zelenih će se otkloniti…

Međutim, u ovom izdanju bloga želim pažnju pokloniti Fb. zabavljačima, koji su imali običaj odlutati u zagrljaj vladajućoj SDA… Ako ste slučajno zaboravili, podsjetio bih vas na tok implementacije izborne volje građana Sanskog Mosta, nakon završetka prethodnih lokalnih izbora (2012.)… Svi se dobro sjećamo postizbornog koalicionog ugovora potpisanog između OO SDP, OO SBB i OO SBIH… Tada je i formalno na političku pozornicu Sanskog Mosta istupila ujedinjena „sanska opozicija“… Već sljedeće ljeto „sanska opozicija“ se definitivno rasformirala- preminula je… Da stvar bude gora, svaka se pojedinačno i na frakcije u komade rasula…

No da se vratimo na jedini kredit koji je lokalna vlast u odlazećem mandatu podigla… Tek u četvrtoj rundi glasanja, kreditno zaduženje  je dobilo zeleno svjetlo u OV zahvaljujući podršci vijećnika iz SBB i SBIH… Rezultat te epizode bio je sljedeći: preživjela je lokalna pozicija, raspala se ujedinjena „sanska opozicija“, SBIH nije ušla u vlast sa SDA… Također, po sanskim kuloarima dugo se pričalo, da zelenim bliski opozicionari nisu ruku podigli bez ikakvog motiva… Navodno, tadašnjem vijećniku iz SBIH- Enesu Eminiću- Peli, obećano je kvalitetno zaposlenje… Ne znam da li su glasine bile istinite, ali znam da se naš Pela nije smio puna dva mjeseca javiti na Facebook… Zašto, on najbolje zna…

U kojem onda kontekstu treba tumačiti izjavu našeg Pele u studiju NTV 101 (23.09.2016.), da niko u Sanskom Mostu ne može dobiti posao bez aminovanja iz „žute zgrade“? Pa ko je onda njemu udijelio posao sekretara Sportskog saveza, uz mjesečna primanja sa budžeta od 1.400 KM? Neću ovom prilikom prejudicirati stvari, već želim konstatirati da mi tek sada ništa nije jasno…

U ime naroda…

Još manje mi nije bilo jasno 8. februara 2014., na drugi dan prosvjeda u Sanskom Mostu, kada se u parkiću na Zdeni pojavio samopozvani  „sanski načelnik“. Ne znam kojim povodom je u parkić doleprhao vanizborni „sanski načelnik“, osim što je pred uzavrelom masom poručio da je on jedini općinski vijećnik na Zavodu za zapošljavanje… Vjerovatno je došao da preko opravdanog nezadovoljstva naroda, i mimo izborne volje birača, preuzme načelničku skemliju te riješi pitanje zaposlenja… Doduše, našeg Pelu je jedino njegov mentor i promotor, prof. dr. Edin Šarčević, to jutro vidio u općinskom kabinetu:

Edo Sarcevic  kad ancelnik da ostavku onda se rapsisu novi izbori i on do kraja mandata = 2 godne ima funkciju naclenika. Postoji i tehnicki mandat, ali eto ja navijam za novog, pa bi mi izbori bili drazi. Nekako mastam da Pela dodje na to mjesto.   8.  Februar 2014  u 11: 57 · Like · 6

Potvrdu posljednje teze najlakše je ”maštati” po rezultatima općih izbora, samo pola godine poslije prosvjeda… Kao kandidat SBIH na listi za Skupštinu USK, naš Pela je u Sanskom Mostu osvojio nešto više glasova od svog izbornog limita (+/- 350)= 351 glas… Ako imamo u vidu da su birači USK  prepoznali nebrušeni politički potencijal, u konačnici se dobije zavidan zbir glasova= 477… SBIH je doživjela izborni debakl… Rasulo je postalo zaštitni znak ”Harisovaca”…

Nakon što je sahranjena nekad ugledna OO SBIH, naš Pela je preko noći promijenio ideologiju, u nastojanju da po svaku cijenu zasjedne na toliko željenu načelničku skemliju… Ovaj put, kao zajednički kandidat ponovo ujedinjene „sanske opozicije“… O kakvoj se ekipi radi najbolji pokazatelj jeste činjenica da preodjeveni kandidat iz politički mrtve OO SBIH predstavlja udarnu snagu Fb. zabavljača… Snaga baš za respekta… Da nisu žalosni, možda bi bili smiješni…

Sve je laž…

Samoustoličenog sanskog načelnika, samoimenovanog i prije samih lokalnih izbora, jednostavno, moram ovdje i pohvaliti… Moram ga pohvaliti što je u svom „ekspozeu“ od 3. septembra najprije upoznao sansku javnost sa svojom veoma „uspješnom“ poslovnom karijerom, a posebno što je iznio niz neistinitih navoda… Jedna od njih jeste podatak da je iz budžeta za projekat JP. „RTV Sana“ uloženo preko 670.000 KM… Dvadeset dana kasnije (NTV 101), naš Pela je u svojim nastupima dodatno uvećao taj iznos za 30.000 KM… Prema njegovim podacima, kojim javno obmanjuje javnost, najnoviji iznos uložen u sansku televiziju je enormnih 700.000 KM… Bojim se da do kraja kampanje naš Pela ne dogura do 1.000.000 KM…

Dakako, pljuvanje po projektu „RTV Sana“ nije razlog da samoustoličeni „sanski načelnik“ ne koristi usluge navedene medijske kuće za vlastitu (ne)promociju, iako do danas ”borci za bolji Sanski Most” nisu izmirili financijske obaveze prema spomenutom preduzeću na ime korištenja usluga…

Neću ovom prilikom podsjećati da upravo naš Pela nije glasao protiv izvještaja JP. „RTV Sana“ na sjednici OV… Zašto nije glasao protiv JP. „RTV Sana“, nije mi poznato… Ipak, nerado se moram upitati: Koje  kvalitete iz svijeta ekonomije naš Pela posjeduje, ako  ne razlikuje vrste prihoda: „Prihodi iz budžeta općine Sanski Most“ i „Prihodi iz osnovne djelatnosti (Radio, TV, Caffe bar)“…

Za info, samo Pj. caffe bar ”Sana” je u peridu 15.07- 27.09.2016. ostvarila promet od 42.618,00 KM… Iznos PDV-a za navedeni subjekat je 6.192,32 KM… Posao na određeno vrijeme je dobilo 6 mladih, a do tada nezaposlenih ljudi… Naravno, svi su uposlenici prijavljeni i za njih se uredno plaćaju obaveze prema državi… Eto, sanska televizija je lopovska, a prethodna medijska kuća je bila oličenje poštenja… Narod zna, moj Pela…

S obzirom da se naš Pela nije dokazao ni u matičnoj ugostiteljskoj struci, a kamoli kao ekonomista, ne iznenađuje me informacija da se takav stručnjak udomio na listi nezaposlenih… U suprotnom slučaju, ne bi se ekonomista takvog formata više puta javno pohvalio, kako za njega nema posla u njegovoj novoj struci… Kakav je stručnjak u pitanju, prosudite sami? Zaista mi nije jasno, kako će takav stručnjak otvarati radna mjesta nezaposlenim, kada ni sebi samom nije bio kadar pronaći adekvatan posao??? Sasvim je moguća tvrdnja samoustoličenog „sanskog načelnika“, da se niko u Sanskom Mostu ne može zaposliti bez aminovanja iz „žute zgrade!!!

Nepotizam…

Šta je nepotizam? Nepotizam je riječ koju naš Pela najčešće upotrebljava u svojim javnim nastupima… Ne znam odgovor na postavljeno pitanje, ali znam da ne postoji u praksi bolji primjer slučaja nepotizma od liste OO DF Sanski Most- otac izvršna vlast (načelnik), a  sin zakonodavna (vijećnik)… Presedan ne zabilježen u svijetu demokratije, za koju se naš Pela ”u ime naroda grčevito bori”… Ukoliko se ovaj narod ne zamijeni za neki drugi i njegova borba bit će uzaludna… Uzalud vam trud Fb. zabavljači… Za druge su i dunje zelene…

Naredni blog u petak 20h…

The post Amir Kurbegović: Ja i Pela sami (1.)… appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

Ponižavajući trend odnosa prema općini u kojoj živim i čije interese pokušavam braniti, pa i na ovaj način (pisanjem), desio se u prošloj godini. Nakon što je A SDA preuzela utjecaj u „šumama“ i na „cestama“…

Njihovo političko kadrovsko načelo uposlenik – za glas na izborima, u mome političkom svjetonazoru je jednostavno nepojmljivo. Naravno da političari od onih kojima nude i pružaju podršku očekuju i sami uzvratno istu tu podršku. Međutim, da se ljudi koji su egzistencijalno ugroženi ucjenjuju i to da se po svaku cijenu od njih traži politička podrška, za mene je u najmanju ruku neprimjereno i nemoralno.

Jednostavno nisam mogao vjerovati da je A SDA u Unsko – sanskim šumama otpustila grupu pripadnika Armije BiH koji su na poslovima taksacije radili niz godina. Nisam mogao vjerovati da ovi (lideri) iz A SDA realiziraju svoje izborne populističke pobjede na ucjeni i nesreći zaslužnih ljudi u Sanskom Mostu… Te ljude čak nikada ni pitao nisam kojoj stranci pripadaju niti sam od njih tražio bilo kakvu političku lojalnost.

Više pročitajte na http://asimkamber.com/teroristicka-a-sda/

The post Asim Kamber: Teroristička A SDA appeared first on inmedia.ba - Čitajte s razlogom.

U ponavljanju je snaga …      

Sretna je ona pozicija koja na svojim leđima nosi nejaku „sansku opoziciju“. Navedenu tvrdnju potkrepljuju brojni dokazi, jer konkretna učinkovitost neumornih boraca za vlast i privatne interese, bazirana je na neutemeljenim pisanijama po Facebooku… I ništa više… Te aktivnosti oslikavaju znakove nemoći, nekreativnosti, bezidejnosti i nedostatka vizija  lovaca na vlast ili političkih lešinara, kako im volim tepati… Otvoreno ću kazati, borba vječitih izbornih gubitnika se svodi isključivo na borbu za sticanje ličnih pozicija i interesa… Vidne defekte Fb. zabavljača narod veoma lako prepoznaje… Zato ni nemaju adekvatnih rezultata i neće ih zadugo ni biti…

Takav odabir (ne)konvencionalnog oružja za borbu protiv pozicije, apsolutno ide na ruku onim, koji su samo u ovoj kalendarskoj godini napravili treći krug javnih tribina zajedno sa svojim narodom. Puno lakše je po Fb. kritizirati onog koji konstantno radi u korist kompletne lokalne zajednice i rezultate tog rada prezentira u direktnom razgovoru sa narodom, nego konkretno raditi. Da su bilo šta do danas napravili, vječiti izborni gubitnici bi se vrlo rado pohvalili. Mogli su bar organizirati jednu radnu akciju čišćenja naše okoline, ako ništa drugo… Bez ikakvih dilema mogu konstatirati da je učinak Fb. zabavljača zaista impresivan= 0 poena… Naravno, potvrdu o učinkovitosti svih političkih segmenata dobit ćemo nakon objave rezultata lokalnih izbora…

U konkurenciji je snaga…

„ I sada bih u ovom izdanju bloga, ko fol, trebao pisati hvalospjeve na račun sanskih Fb. zabavljača… Pa ne mogu pohvaliti  naše opozicione konkurente, Sulju i Pelu, što su od nekadašnje desno orijentirane, i ugledne- OO SBIH, stvorili političkog mrtvaca… Ipak, na našeg Sulju možemo biti ponosni što nije, po uzoru na prerušenog Pelu, preko noći promijenio ideologiju… Ali cilj opravdava sredstvo…

Međutim, na našeg Sulju Sanjani itekako moraju biti ponosni, jer je njegov skupštinski staž imao vijek života kornjače… Posebno, što je bio plaćeniji političar i od raskošnog premijera USK- Hamdije Lipovače…  O inspirativnim motivima- vid motiviranja kovertama u ime glasa za dobrobit naroda – pisao je u svojim kolumnama upravo Asim, a ne ja… Pretpostavljam da je moj blogerski konkurent  hator na našeg Sulju što njegova skupštinska primanja nisu iznosila ni 70% u odnosu na nekadašnjeg mu kolegu iz skupštinskih klupa… Znam da ga plaho boli činjenica, što za razliku od „dugovječnog“, nije učestvovao u procesu privatizacije općinske imovine, u vremenu kada su sanske kapije za Asima bile zakapijane… Zato se Sanjani raduju dolasku novog političkog  lica, u desetom pokušaju-vjernog sljedbenika Harisovog lika i djela…

Ko može odbraniti mladog i ambicioznog predsjednika OO SDP, kojem je vijećnički paušal bio ispred interesa partije? Ko može pohvaliti druga Almina, što nije ispred autohtone crvene partije ponio opozicionu zastavu? I to zbog sitnog interesa… U kakvom je stanju perjanica „sanske opozicije“-  OO SDP, kada ne raspolaže sa vlastitim kadrom, koji bi bio predvodnik Fb. zabavljača? Najbolje je da sud donesete sami….

Zar trebam likovati što će pod Alminovim liderstvom nekad respektabilna OO SDP završiti na političkom smetlištu, bez obzira što je crvena vladavina (2010-2014.) u crno zavila USK i što su do kraja bile zavrnute financijske česme prema Sanskom Mostu… Po kojem ključu je Sanski Most, za vrijeme crvene vladavine,  sa viših nivoa vlasti dobivao  samo mrvice- sadaka u iznosu od 2 mil. KM, dok su u isto vrijeme Bišćani i Cazinjani podijelili preko 22 mil. KM? Drug Almin tu priču ignorira, uz poruke podrške takvoj politici: „Idemo naprijed!“

Kome takav lokalni političar može biti relevantan autoritet? S tim više, ako znamo da nije tajna kako je u pitanju klasičan primjer igrača tipa Retardinha… Sanska javnost, do danas, od druga Almina nije dobila odgovor na pitanje: Gdje je odleprhala Hamdina čestitka???“ (”Kurbeg odgovorio Kamberu (2.)” od 23.09.2016.)

„Međutim, u ovom izdanju bloga želim pažnju pokloniti Fb. zabavljačima, koji su imali običaj odlutati u zagrljaj vladajućoj SDA… Ako ste slučajno zaboravili, podsjetio bih vas na tok implementacije izborne volje građana Sanskog Mosta, nakon završetka prethodnih lokalnih izbora (2012.)… Svi se dobro sjećamo postizbornog koalicionog ugovora potpisanog između OO SDP, OO SBB i OO SBIH… Tada je i formalno na političku pozornicu Sanskog Mosta istupila ujedinjena „sanska opozicija“… Već sljedeće ljeto „sanska opozicija“ se definitivno rasformirala- preminula je… Da stvar bude gora, svaka se pojedinačno i na frakcije u komade rasula…

No da se vratimo na jedini kredit koji je lokalna vlast u odlazećem mandatu podigla… Tek u četvrtoj rundi glasanja, kreditno zaduženje  je dobilo zeleno svjetlo u OV zahvaljujući podršci vijećnika iz SBB i SBIH… Rezultat te epizode bio je sljedeći: preživjela je lokalna pozicija, raspala se ujedinjena „sanska opozicija“, SBIH nije ušla u vlast sa SDA… Također, po sanskim kuloarima dugo se pričalo, da zelenim bliski opozicionari nisu ruku podigli bez ikakvog motiva… Navodno, tadašnjem vijećniku iz SBIH- Enesu Eminiću- Peli, obećano je kvalitetno zaposlenje… Ne znam da li su glasine bile istinite, ali znam da se naš Pela nije smio puna dva mjeseca javiti na Facebook… Zašto, on najbolje zna…

U kojem onda kontekstu treba tumačiti izjavu našeg Pele u studiju NTV 101 (23.09.2016.), da niko u Sanskom Mostu ne može dobiti posao bez aminovanja iz „žute zgrade“? Pa ko je onda njemu udijelio posao sekretara Sportskog saveza, uz mjesečna primanja sa budžeta od 1.400 KM?

Zaista mi nije jasno, kako će takav stručnjak otvarati radna mjesta nezaposlenim, kada ni sebi samom nije bio kadar pronaći adekvatan posao??? Sasvim je moguća tvrdnja samoustoličenog „sanskog načelnika“, da se niko u Sanskom Mostu ne može zaposliti bez aminovanja iz „žute zgrade!!!

Šta je nepotizam? Nepotizam je riječ koju naš Pela najčešće upotrebljava u svojim javnim nastupima… Ne znam odgovor na postavljeno pitanje, ali znam da ne postoji u praksi bolji primjer slučaja nepotizma od liste OO DF Sanski Most- otac izvršna vlast (načelnik), a  sin zakonodavna (vijećnik)… Presedan ne zabilježen u svijetu demokratije, za koju se naš Pela ”u ime naroda grčevito bori”… Ukoliko se ovaj narod ne zamijeni za neki drugi i njegova borba bit će uzaludna… Uzalud vam trud Fb. zabavljači… Za druge su i dunje zelene…“

 (”Ja i Pela sami (1.)…” od 27.09.2016.)

I kada insan pomisli da će sanski Fb. zabavljači konačno uvidjeti u kojem smjeru njihova destruktivna politika vodi našu društvenu zajednicu, desi se javno izrečena  potvrda istinskih namjera: „Mi želimo uvesti diktaturu u Sanski Most…“- Pela (Debata kandidata za načelnika Sanskog Mosta, RTV Sana, 26. 09. 2016.)… A šta reći? Koju posluku porati? Hvala Fb. zabavljačima na svemu što čine u interesu zelenih, jer njihova slabost je najveća snaga SDA…

U kampanji je snaga…

Početak predizborne kampanje za kandidate OO SDA Sanski Most bila je predviđena za 01. septembar… Planirane aktivnosti započele su odlaskom na predstavljanje kandidata SDA iz cijelog USK u Hotelu Sedra (Cazin)… U prostorijama SDA, Trg ljiljana 1., sutradan je organizirana konferencija za novinare gdje je predstavljena izborna platforma SDA… 3. septembar je označen kao početak predizborne kampanje SDA, odlaskom sanskih kandidata na Stari grad u Jajce…

Na području općine Sanski Most aktivna predizborna kampanja OO SDA trajala je u periodu od 04-28. septembra (obilazak MZ)… Javne tribine na području općine Sanski Most  organizirane su u sljedećim mjestima: Naprelje, Gorice, Skucani Vakuf, Fajtovci, Zdena, Krkojevci,Tomina, Kruhari, Jezernice (naselje Domet), Grad (Greblje, Mahala), AM SDA (Gradsko kino), Čaplje, Husimovci, Vrše, Šehovci, Trnova, Pobriježje, Novo Naselje, Stari Majdan, Okreč, Demiševci, Bartikovci (obilazak Zenkovića i Modre), AŽ SDA (Gradsko kino), Hrustovo i Vrhpolje, Kijevo, Došci, Kamengrad (Donji i Gornji), Ćirkići- Gaj, Lukavice i Jezernice…

U toku predizborne kampanje OO SDA održala je tri uspješna sastanka:sa poljoprivrednicima, sa boračkom populacijom i sa privrednicima (sala vijeća)…

Predizborna kampanja OO SDA završava večeras (30. septembra) na Trgu oslobodilaca gdje će se održati veliki Centralni predizborni skup SDA…

Ovom prilikom želim naglasiti da su sve tribine OO SDA bile izuzetno dobro posjećene, a posebno: Vrhpolje i Hrustovo (500), Grad (Greblje, Mahala)(400), Kamengrad (Donji i Gornji)(350), AŽ SDA (Gradsko kino)(300), AM SDA (Gradsko kino)(200), Kijevo (200), itd… Odgovorno mogu utvrditi da bi sanske opozicione stranke bile zadovoljne, da se na njihovim centralnim skupovima okupi jednako naroda kao na tribinama OO SDA u: Demiševcima, Vršu, Šehovcima, Tomini, Pobriježju, Trnovi, Lukavicama, Starom Majdanu, Fajtovcima, Skucanom Vakufu itd…

U kandidatima je snaga…

Važno je istaći da su kandidati OO SDA ponikli iz naroda… Svaki je MO SDA na kandidatsku listu predložio ljude čiji je status u sredinama gdje žive na zavidnom nivou… U svojim predstavljanjima na tribinama kandidati OO SDA nisu narodu nudili slatkoriječiva obećanja, nego su konstantno naglašavali da će bezrezervno prionuti marljivom radu… U radu se krije naša luka spasa…Moramo više raditi, a manje pričati…

Želim iskoristiti ovu priliku i zahvaliti se svim domaćinima tribina na lijepim, ugodnim i korisnim druženjima… Nastavak kontinuiteta dobre saradnje našeg naroda i OO SDA, nastavit će se i ubuduće… U jedinstvu je snaga…

Također, moram naglasiti da sam ponosan na sve kandidate sa naše liste… Velika želja za pobjedom zelenih, rezultirala je maksimalnim angažiranjem svih mojih suigrača… Neka im je sretno 2. oktobra… Idemo po ubjedljivu pobjedu…

Još sam dužan konstatirati da prvi put aktivno učestvujem na lokalnim izborima… Po rasporedu zadataka Izbornog štaba, uredno sam vodio zapisnik na svim tribinama… Hvala na ukazanom povjerenju predsjedniku stranke, g. Kamberu, bez obzira što sam jedini kandidat na listi OO SDA koji nije dobio priliku da se obrati ni na jednoj tribini… Izgleda da je u interesu stranke da plaho ne govorim… Iako sam u toku predizborne kampanje ispoštovao „zakon ćutanja“, neću kazati da se slažem sa taktikom moga blogerskog konkurenta… A još manje se slažem sa njegovim pojedinim odlukama… Ako će navedeni tretman značiti ubjedljivu pobjedu OO SDA na izborima, nije mi žao što sam igrao ulogu neprimjetnog  „nimca“… U blogovima je snaga…

Poruka biračima…

Poštovani čitaoci, podsjetio bih vas na vašu ulogu u kreiranju izborne volje. Bez vaših glasova na izborima, niko ne može obnašati vlast…  A svi je politički subjekti žarko žele, bez izuzetaka… Analogno tome proizilazi da je svaki glas na cijeni. Ne dajte svoj glas „pjevačima lakih nota“, ma ko god oni bili… Tražite na skupovima, koje politički subjekti pred svake izbore organiziraju, garancije za jeftina obećanja… Samo vaša izborna razboritost može presuditi u korist općedruštvenih interesa. Nemojte podcjenjivati svoju ulogu u izbornom sistemu… Zapamtite, vi odlučujete o svojoj sudbini… Izborna volja birača mora se ispoštovati…   (”Šta nam znači politika” od 04.03.2016.)

Napominjem da nam uvijek kao podsjetnik treba poslužiti crvena vladavina u periodu od 2010-2014… Naši tolerantni glasači znaju „nagraditi“ politike koje ih apsolutno iznevjere… Nema više prolaza za politike zasnovane na slatkoriječivim predizbornim obećanjima… To vrijeme je iza nas… Tako uspostavljeni odnosi nikako ne mogu ići u korist političkih opcija, čija učinkovitost u konkretnim djelima iznosi 0= nula… Zato će glasači Sanskog Mosta podržati OO SDA…   (”Svijet voli pobjednike (2.)” od 16.09.2016.)

Izađite na izbore u nedjelju 2. oktobra…

Naredni blog u petak 20h…

Vidjeh te u mom snu noćas. Budim se, otvaram lijeno oči i osjetim da si tu. Ritam tvog disanja, miris tvog postojanja, sigurnost koja me ispunjava kad znam da si pored mene. „Budi moj vjetar u leđa i pomjerit ću golim rukama svaku planinu koja tebi zaklanja sunce“, reče mi jednom.

To je naše pravilo. Naš tajni kod. Koračamo naprijed, koračamo zajedno. I dobro nam je. Dišem za tebe. Dišem s tobom. Posljednjim dahom pričam priču o tebi, Grade! Moj Grad cvijeća, moj Grad na devet rijeka, moja Sana.

Tako obično govorimo kada želimo naglasiti ko smo, šta smo i odakle smo. Znaš li nabrojati sve sanske rijeke? Znaš li kako mirišu lepinje pred iftar dok žurimo Destanu prije nego mujezin objavi kraj posta? Znaš li kakvu melodiju proizvode crkvena zvona nedjeljom? Znaš li kako miriše Sana u ljetno predvečerje? Znaš li kako šušti lišće pod nogama u parku pored Zdene? Kad god osjetim mrak, okupam oči Sanom.

Kad čujem da neko želi otići, ja pronađem 101 razlog da ostanem. Gdje da dišem, ako neću udahnuti Sanu? Gdje da zaspem, ako me neće probuditi miris cvijeća s Trga ljiljana? Ovo je jedini grad koje zovemo po rijeci, a ne po njegovom vlastitom imenu. Sana je srce Sanjana, krv naših predaka, ponos naše djece, muza naših umjetnika, inspiracija našim životima.

Dok stojimo na gradskom mostu, ogledaš se u njenoj bistrini, a ja pokušavam da ukradem tvoj osmijeh za našu zajedničku fotografiju. Bježiš kao dijete koje želi biti uhvaćeno, a Sana tiha, a neobuzdana, žurno odnosi sa sobom priču o katancima ljubavi. Most je, ponegdje, ukrašen njima, a svaki je poseban na svoj način.

Neke su parovi tajno ostavljali, uz nadu da će njihova ljubav pobijediti sve nedaće, drugi su ih kačili pompezno, da svi vide koliko se vole, da im povjeruju kad oni sami vjeru izgube.

Priznaješ mi da je miris Sane najljepši parfem koji možeš staviti na sebe kao ukras, a ja udišem vazduh oko tebe i kažem da mi se dopada kad mirišeš na Sanu. Našeg katanca nema, ja te volim bez okova. Kao Sanjanin Sanu.

– Izbore možemo izgubiti ili dobiti, ali obraz ne… Ovo je poanta moga prvog obraćanja na Trgu Ljiljana u noći izborne pobjede. Iako cijenim da u istinskoj demokraciji nema poraženih… Zbog čega ni nisam sklon izbore gledati kao nekakvo nadmetanje u smislu kako će neko nekoga pobijediti – poraziti. Neko mora pobijediti i to je istina, ali ja smatram da ne postoji gubitnička strana u politici, jer je na kraju demokracija i pravo izbora pobjeda svih. Građani – birači imaju mehanizam da kazne one koji ne uvažavaju njihove (građanske) interese. Zbog toga su, i izbori i demokracija i višestranačje korisni.

Stranke naše opozicije i tokom samog pristizanja izbornih rezultata nisu krile svoje političke i ljudske namjere u  okolnostima“ osvajanja vlasti. Sve dok su matematički vodili, mlađahni lider „crvenih“ je sa svojih fb – profila, skupa sa „duhovitim“ Cucom slao poruke progona, obračuna, prijetnji nama iz SDA. Pa su onda sve to brže – bolje izbrisali kako su pristizali rezultati iz herojskih tvrđava SDA (Vrhpolje, Skucani Vakuf, Kamengrad, Lukavice, Fajtovci, da o Hrustovu i ne govorim)…

I ovdje u samom početku priznati moram da je on (Hopovac) moje najveće iznenađenje i razočarenje proteklih izbora. Lider – fenotip podivljalog Tito – jugenda nije mogao ni rezultat sačekati a već je krenuo sa prijetnjama, sa uvredama, sa najavama progona…

Emancipacijski potencijal sanskog SDP-a nije samo u Hopovcu. On ima savjetnika za pitanje standarda facebook – uvreda i laži. Uglednog mislioca i eruditu iz naučne sfere (ONO i DSZ) – Nijaza Halilovića.

ako sam putem suda dokazao i naplatio odštetni zahtjev za klevetu o mojoj skromnoj imovini. A dokazao sam da sam kao izabrani zvaničnik vlasnik 1/7 rodne kuće i ništa više, moj studentski „prijatelj“ proširuje laži sa Dubrovnika i Beča, na Sarajevo, Linc i Banjaluku, samo me još u Tokiju nije stambeno situirao. Uistinu se stidim zbog mojih kolega političara koji se tako javno odvaže naše građane obmanjivati… Zbog toga su od prošlih lokalnih izbora izgubili oko 1000 glasača i dva mandata u Općinskom vijeću…

Više pročitajte na http://asimkamber.com/tito-jugend/

Dani slobode…

„Poštovani čitaoci, iako sam u prethodnom blogu najavio novo izdanje za petak 09. 10.2015. , isti ipak nisam objavio. Naime, prema zacrtanom planu blogijade, neobjavljeni blog pod naslovom ” Dani slobode ” bio je u cijelosti posvećen jednom od najznačajnih datuma u prebogatoj historiji Sanskog Mosta. Međutim, od objave sam odustao u posljednji trenutak iz razloga što sam bio strašno razočaran sramotno malim odzivom građana Sanskog Mosta povodom obilježavanja jubileja 20. godina u SLOBODI… A radi se o  velikom događaju za naš grad, za našu državu i za naš narod. Smatram da je to velika sramota za Sanski Most i da je prije svega počinjen grijeh prema našim gazijama, šehidima i njihovim porodicama. Ovom prilikom neću pitati gdje je nestala naša moralna obaveza… Sigurno smo se morali pokloniti i našim vojskovođama, koji su svojim prisustvom uveličali ovaj događaj. Nažalost, takvi smo –  kakvi jesmo, jer patriotizam nam sve više postaje strani pojam. Takva pojava sigurno ne vodi dobrom !? Iskreno vjerujem da će Sanajani, aBd, dogodine ispraviti ovu nepravdu i pokazati svoju svijetliju stranu lica… U tom slučaju neobjavljeni blog ” Dani slobode ” zasijat će u punom sjaju…“

(”Kurbeg odgovorio Kamberu” od 16.10.2015.)

Obraz…

„Izbore možemo izgubiti ili dobiti, ali obraz ne… Ovo je poanta moga prvog obraćanja na Trgu Ljiljana u noći izborne pobjede. Iako cijenim da u istinskoj demokraciji nema poraženih… Zbog čega ni nisam sklon izbore gledati kao nekakvo nadmetanje u smislu kako će neko nekoga pobijediti – poraziti. Neko mora pobijediti i to je istina, ali ja smatram da ne postoji gubitnička strana u politici, jer je na kraju demokracija i pravo izbora pobjeda svih. Građani – birači imaju mehanizam da kazne one koji ne uvažavaju njihove (građanske) interese. Zbog toga su, i izbori i demokracija i višestranačje korisni.“ (Asim Kamber ”Tito- jugend”)

„Nimac“…

„Također, moram naglasiti da sam ponosan na sve kandidate sa naše liste… Velika želja za pobjedom zelenih, rezultirala je maksimalnim angažiranjem svih mojih suigrača… Neka im je sretno 2. oktobra… Idemo po ubjedljivu pobjedu…

Još sam dužan konstatirati da prvi put aktivno učestvujem na lokalnim izborima… Po rasporedu zadataka Izbornog štaba, uredno sam vodio zapisnik na svim tribinama… Hvala na ukazanom povjerenju predsjedniku stranke, g. Kamberu, bez obzira što sam jedini kandidat na listi OO SDA koji nije dobio priliku da se obrati ni na jednoj tribini… Izgleda da je u interesu stranke da plaho ne govorim… Iako sam u toku predizborne kampanje ispoštovao „zakon ćutanja“, neću kazati da se slažem sa taktikom moga blogerskog konkurenta… A još manje se slažem sa njegovim pojedinim odlukama… Ako će navedeni tretman značiti ubjedljivu pobjedu OO SDA na izborima, nije mi žao što sam igrao ulogu neprimjetnog  „nimca“… U blogovima je snaga…“

(”Snaga je u blogovima” od  30.09.2016.)

Damin gambit (repriza)…

„Vjerovatno se pitate, zašto ovaj podnaslov nosi gore navedeni naziv??? Damin gambit je jedno od najstarijih vrsta otvaranja drevne šahovske igre, a svodi se na žrtvovanje pješaka na daminom krilu, radi ranijeg aktiviranja dame i sticanja povoljnih strateških položaja… Po pravilima planetarno popularne mozgovne igre, najjača figura na šahovskoj ploči upravo je dama. Ona je ujedno i najodgovornija figura, zbog dvostruke obaveze: zaštite vlastitog kralja (u fazi odbrane) i zarobljavanje protivničkog kralja (u fazi napada)… Izuzetno moćan arsenal oružja s kojim raspolaže, ostavlja takvoj figuri niz otvorenih mogućnosti djelovanja po protivničkim linijama…“

(”Desant na Kambera (1.)” od 17.05.2016.)

Rezime…

Još jedni lokalni izbori su iza nas… „Na zapadu ništa novo“, jer sanska zelena tvrđava, po ko zna koji  put, ostaje ne osvojena… Ruku na srce, ovaj put su ujedinjeni crveni udarali  svim (ne)raspoloživim sredstvima… Ko bi reko da zajedno u istom safu mogu sjediti: Fb. zabavljači, balije i vlasi… No interesi ne poznaju granice…

Međutim, neću ponavljati zašto sam u više blogova naglašavao da će narod čvrsto stati uz OO SDA Sanski Most… A pogotovo ne želim ponavljati, da će zelena sanska tvrđava pasti tek ukoliko se ovaj dobri bošnjački narod zamijeni za neki novi… Uzalud vam trud crveni… Za ovaj narod su i dunje zelene… U jedinstvu Bošnjaka je snaga…

Zato je i moj najvjerniji jaran (Lomba) iz vremena kad je bilo najteže, prognozirao da će zeleni vladati još najmanje 30 godina… Ne znam je li svom školskom drugu (AK), s kojim je vaktile možda nosao štafetnu palicu po sanskoj čaršiji, zaklao kurban u ime rušenja simbola crvenih (zgrada Komiteta), ali znam da se naš Profa (moderator i promotor crvenih) i Lomba nikako ne mogu u mišljenju poklopiti… Nije sporno da je vodeći sanski intelektualac puno školovaniji od sanskog patriote, a još manje je sporno kako je prefarbani čaršijski mangaš ipak pametniji…

Na osnovu vlastitih iskustava znam, da naš Profa i na kurblu malo teže pali… Hoće li ikad na prvu upaliti, zaista je (ne)zahvalno prognozirati… Doduše i mom blogerskom konkurentu je trebalo puno vremena da upali, iako nije fasovao Profin sindrom… Zar sam toliko godina truda morao prosuti, da bi predsjednik OO SDA konačno uvidio kolika je njegova snaga uticaja u matičnoj bazi… I to isključivo na vlastitu štetu…

Zato sam uporno branio tezu da čaršija nije protiv SDA, nego je ona protiv kadrova, ili u prijevodu klošara, kojim stranka ukaže povjerenje, a oni je zloupotrijebe već na neki (ne)poznati način… Po nepisanom pravilu, oni svojim sveukupnim (ne)djelima naprosto iritiraju narod… Između ostalog, iritiranje naroda proizvelo je čin gnjeva i divljačkog pohoda na porodičnu kuću Kambera…

Ne sumnjam da će tradicionalni izborni pobjednik malo više pažnje posvetiti objektivnim analizama, iz kojih će izvući korisne pouke… Cijenim da će svi sanski kadrovi (klošari) koji narušavaju ugled stranke, biti podložni odgovarajućim sankcijama… Sve u interesu općedruštvenog dobra… Jedino u toj varijanti mogu halaliti, što linija odbrane OO SDA u mojoj zoni odgovornosti nikad nije bila probijena iz kontra tabora… Na potezu je moj imenjak po inicijalima, koji u ovo partiji glumi legendu ruskog šaha V. Smislova…

Nažalost, opet moram biti dosadan te konstatirati da je u ponavljanju snaga:

„Naši odnosi nisu bazirani na jaranskoj osnovi,  nego isključivo na političko – interesnoj. I nadasve su korektni i konstruktivni, što je i logična stvar s obzirom da igramo u istom dresu. Čak je i naš veliki blogerski rivalitet u funkciji interesa SDA… Što se mene tiče tako će i ostati…

Za razliku od pojedinih stranačkih kolega, nas dvojica ne potkopavamo jedan drugog  na štetu stranke, kako bi eventualni stranački konkurent bio likvidiran iza leđa…

Da kojim slučajem imam moć odlučivanja, u SDA bi uveliko radila brIzova metla, a ne sumnjam da bi i naši građani pozdravili opravdanu čistku u vladajućoj stranci. Sve dok podobni budu imali prioritet nad sposobnim, teško ćemo isplivati na površinu.“

(”Kurbeg odgovorio Kamberu” od 16.10.2015.)

Poruka…

Svojim kolegama sa SDA liste koji su se izborili za nominovane statuse, želim sretan rad u OV… Nadam se da će zeleni predstavnici u sali OV uspješno (od)braniti interese svih građana naše općine a posebno za govornicom… Snaga SDA-ovih vijećnika ne smije biti samo formalno podizanje ruke i preglašavanje… S obzirom da će na kontra strani sjediti prekaljani politički vukovi, neće im biti nimalo lako odbraniti dignitet OO SDA… U svakom slučaju, ja ću rad OV pratiti putem blogova… Blogovi su jedini način kako mogu učestvovati u radu OV i dati svoj doprinos… Eto, ne mora se sjediti u sali vijećnice da bi se čuo moj glas… To pravo mi niko ne može uskratiti…

Također, moram konstatirati da su ogromne zasluge u pobjedi OO SDA djelo svih njenih kandidata, aktivista i simpatizera… Zajedno smo ipak jači…

Na koncu ove balade želim se od srca zahvaliti svim građanima koji su mi na proteklim izborima svojim glasom ukazali povjerenje- HVALA VAM NAJLJEPŠA… Iako sam na zelenoj listi do samog dna potopljen, ponosan sam što se osjećam kao moralni pobjednik… Nisam nigdje izgubio obraz, a moj karakter ne može promijeniti ni motiv zvani vijećnički paušal… U tome je razlika između mene i recimo… ”Hopija”… Sretan sam što je moj udio u pobjedi OO SDA u Sanskom Mostu značajan… A posebno što je Lista SDA za OV ubjedljivo pobijedila u čaršiji… Dokaz da sanska čaršija nije neprijatelj OO SDA…

Velike zasluge za pozelenjivanje čaršije pripadaju: bivšem načelniku dr. Mustafi Avdagiću, predsjedniku i sekretaru MO Lijeva obala 1.- g. Samiru Ćehajiću i g. Amiru Zukiću, kao i sekretaru MO SDA Desna obala 1.- g. Muhamedu Kljuniću….

Da je kojim slučajem čaršija podbacila na izborima, OO SDA bila bi na koljenima… U toj varijanti kompletna krivica bi se proknjižila na moj i Mućin račun… Zato smo ovu partiju odigrali maksimalno angažirano, učinkovito i za interese SDA… Na novoizabranom načelniku, g. Farisu Hasanbegoviću je da opravda ukazano povjerenje… Vjerujem da hoće, jer u kampanji sam uvidio da se radi o ozbiljnom i radu predanom čovjeku… Sretno Farise!

Naredni blog u petak…

Obično su proljeća sama po sebi lijepa godišnja doba u Bosni. Proljeće ‘92. će ostati upisano u historiju bošnjačkog naroda kao najtragičnije. Naravno, i u mojim sjećanjima. Bijeljina, Foča, Višegrad, cijelo područje Istočne Bosne, Sarajevo, Mostar, Bosanska Krajina.

Bosnu napadaju iznutra i iz vana, sa zemlje i sa neba. Bez obzira da li su političari bližeg i daljeg okruženja jugointegralisti, federalisti, hegemonisti, separatisti, klerikalci, konfederalisti, demokrati, radikali, četnici, beli orlovi, pantere i ustaše u jednom se svi slažu. Slistiti sa lica zemlje ovu manihejsko – bogumilsku muslimansko – bošnjačku „sektu“. Njima je uvijek bilo svejedno ko će „dobrim Bošnjanima“ skidati glave. Važno je da se siječe, da krv u potocima teče…

Posljednja muslimanska enklava u Evropi dobiva zadnju historijsku šansu. Bosna postaje eksperimentalni model političkih konfrontacija svih vrsta. Ostati ili nestati, nema trećeg. Pratim neslućeno evropsko licemjerno uživanje u bošnjačkoj tragediji.

Pred cijelim svijetom nestaju posljednji potomci Albigenza. Gledam Grke, Latine, Dukljane – vukove, kako u čoporima nalijeću na heretičko – bogumilsku bošnjačku janjad. Kad vuk pojede janje, janjetina postaje vučetina…

Jedino sredstvo eksperimentiranja ljudsko meso i bošnjački životi. Gledam na televiziji izvještaj CNN-a iz Sarajeva. Gledam bošnjačku majku, evropsku majku koja u svome naručju drži mrtvog četverogodišnjeg sina. Gledam njeno materinsko srce probodeno nožem historijske stvarnosti. Ko je taj čovjek – Bošnjak u sveopćem haosu i brodolomu svjetskog morala i licemjerstva.

Zovem brata Hasiba u Sanski Most. Morao je napustiti stan. Auto su mu digli u zrak… Zadnji put kad smo se čuli pozvao sam ga da napusti grad. Obećao sam mu pomoć u koju nisam bio ni sam siguran. Pokušao sam ga tješiti dobrotom svijeta, lagao sam. Zovem ga ponovo da napusti grad. Kratko mi je odgovorio: „Od zla se ne može pobjeći, pred zlo neko mora stati“. Bio je to moj posljednji razgovor s njim.

Moj narod je kažnjen… Zašto? Božja kazna, možda? Božja kazna oslobađa istinu… Sigurno! Istinu… 25.05.1992. početak agresije na S. Most. 26. već ruše Mahalu, 27. maja džamiju od starog Hamzibega do temelja miniraju…

Apoteoze smrti

            Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) je samo posljednji u nizu genocidni scenarija, sinteza svih prethodnih. Najgori i najperfidniji. U njemu je sadržan paranoični žal nad teškom sudbinom srpskog naroda. „Biološki ugroženog, golorukog, osiromašenog i okradenog u smislu prisvajanja kulturnih i historijskih tradicija, pljačkanog kroz vjekove od strane drugih“ i sl..

Uz političke skupove i mitinge na kojima su ideje Memoranduma diskretno korištene kao motivacija za budući rat, Srpska pravoslavna crkva (SPC) razvlači mošti cara Lazara i organizira opijela i žalopojke na „stratištima“ srpskog naroda. Sve se to prenosi putem svih medija kao prvenstvene utakmice u udarnim terminima. A sve u funkciji nekrofilnih parada i motivacije srpskog nebeskog naroda za budući sveti rat. Ovo su djela i ideje autora koji su prethodili Memorandumu SANU:

„Srbi svi u svuda“ 1836., Vuk Stefanović Karadžić,

„Načertanija“ 1844, Ilija Garašanin,

„Do istrage naše ili vaše“, 1902., Nikola Stojanović,

„Izlazak Srbije na Jadransko more“, 1912., Jovan Cvijić,

„Iseljavanje Arnauta“, 1937., Vaso Čubrilović,

„Homogena Srbija“, 1941., Stevan Moljević,

„Instrukcija“, 1941., Draže Mihailović

Nadam se jednoj cjelovitoj i znanstveno utemeljenoj sintezi o ovoj materiji jer ovo je samo dio genocidnih ideja, autora i projekata. Bilo bi važno ovakav rad predočiti i svjetskoj javnosti… Naravno da bi najbolje bilo ideje navedenih autora unijeti u naše školske knjige, u školsku lektiru svih uzrasta. Donosim samo izvode iz „Instrukcija“ Draže Mihailovića od 20. decembra 1941.

KOMANDA ČETNIČKIH ODREDA

Jugoslavenske Vojske

GORSKI ŠTAB

Str. Pov. DJ. Br. 370

20. decembra 1941. godine

ĐENERALŠTABNOM MAJORU G. ĐORĐU LAŠIĆU – KOMANDANTU ČETNIČKIH ODREDA JUGOSLAVENSKE VOJSKE U CRNOJ GORI I KAPETANU G. PAVLU ĐURIŠIĆU KOMANDANTU LIMSKIH ČETNIČKIH ODREDA JUGOSLAVENSKE VOJSKE.

INSTRUKCIJA:

S proljeća 92. prva institucija u Hrvatskoj koja se organizirano bavila pripremanjem pomoći BiH je Islamska zajednica. U okviru koje je kraće vrijeme bio uspostavljen tim za rukovođenje akcijama pomoći BiH. Ševko ef. Omerbašić bio je osoba koja je sve te aktivnosti objedinjavala. On je u to vrijeme imao relativno dobre odnose sa hrvatskom vlašću i na taj način je uspijevao više od drugih raditi na podršci Bosni. Mada mu to nije dozvoljavao položaj koji je obavljao u IZ on je, bez ikakve zadrške, činio sve ono što je bilo od koristi za naš narod. Islamska zajednica je do kraja rata ostala stub organizirane pomoći BiH i izbjeglom narodu iz Bosne i Hercegovine.

U Gundulićevoj je djelovala zajednica Zmaj od Bosne za regrutiranje i slanje vojnika na ratišta u BiH. Junuz Hašić je bio jedan od čelnih ljudi. Najveći broj ljudi koji je odlazio uz pomoć ove organizacije u Bosnu upućivan je u Posavinu. Kasnije se u taj posao uključio i Mehmed Kavazbašić koji je imao sjedište štaba na Žitnjaku.

Ja sam se kao dobrovoljac za odlazak u Bosnu javio u Islamsku zajednicu koja je o tome vodila urednu evidenciju. Bilo je to u martu 1992. godine. Bio sam četvrti upisani po redu. Tada sam obavio razgovor sa g. Ahmedom Ikanovićem. S njim sam kasnije ostvario solidnu suradnju. Bio je veoma ozbiljan, pedantan i predan poslu koji je obavljao. Iskreno je proživljavao tragediju Bosne i uvijek je imao (kasnije) razumijevanja i vremena za moje zahtjeve. Veliki broj Bošnjaka tražio je načina da se uključi u obranu BiH. Nažalost, moram priznati da je daleko veći broj bio onih koji su tražili puta iz Bosne, pogotovo nakon što je otpočela i definitivna agresija na BiH.

Borongaj…

            Kasarna u Borongaju nalazila se u prigradskom djelu Zagreba između Dubrave i Žitnjaka. Bila je jedna od većih u Hrvatskoj. Krajem mjeseca aprila dogovaram s grupom Krajišnika koji su već bili u kasarni kao pripadnici HV da svako od nas pozove prijatelje, rođake i sve one koji su raspoloženi za ići u Bosnu te da se za desetak dana ponovo nađemo u Borongaju, i da kao veća formacija pokušamo organizirano otići na ratište u Bosnu.

U Borongajskoj kasarni je već bilo smješteno dosta Bošnjaka – dobrovoljaca koji su čekali da idu u sve dijelove Bosne. Svako je imao želju ići braniti svoj grad i svoje rodno mjesto. Sve češće vrijeme provodim s njima u kasarni. Srećem neke stare prijatelje i poznanike iz Sanskog Mosta a koji su davno kao i ja napustili Bosnu. Svi su veoma zabrinuti za svoje u domovini. Razgovor i druženje svima je pomoglo da se bar malo misao na tragično stradanje našeg naroda zaboravi.

26. aprila 1992. iz Bosne je stigla porodica moga šure Mirsada koji je kasnije završio na Manjači. Njegova žena Cuna došla je sa dvije djevojčice i u zakašnjeloj trudnoći (7 mj.). Osmero djece već je u kući. Čekamo deveto. U junu je rodila predivnog sina Armina u Vinogradskoj bolnici. Kroz moj stan su prolazile i druge rodbinske porodice, komšije i poznanici iz Sanskog Mosta. Stan mi je bio malen, tako da sam ja svaku priliku koristio da odem od kuće.

Odgovaralo mi je druženje s Krajišnicima na Borongaju. Svaku sam priliku koristio da prespavam u kasarni. Kada bi ujutru dolazio viđao sam stalno nove ljude, žene, djecu u mome stanu. Nikada nikome nisam ništa prigovorio, djeci sam dozvoljavao da skaču po kući do mile volje. Uzimali se moje stvari, trošili kaladont, spavali na mom dušeku. Djeca su uvijek mojim dolascima likovala jer sam im dozvoljavao da rade baš sve. Mogao sam ih kratko trpjeti. Kada bih ja odlazio njihova tuga se povećavala jer su znali da će ostati pred strogim režimom majki. Navečer sam kasno znao doći po veš i presvlačenje obavljati u dvorištu. Htio sam uvijek pred njima svima ostaviti dojam dobrote i zadovoljstva njihovom posjetom čije je vrijeme bilo neizvjesno. Kasarna mi je bila bijeg u kakav takav mir…

Fadilov autobus

            Dolazak Fadilove grupe na Borongaj dao je tempo daljnjem okupljanju. Svi koji su se do tada dvoumili, shvatili su da se stvara nešto što bi moglo ličiti na ozbiljnu i odlučnu vojnu  formaciju. Činjenica da se radi o dobrovoljcima koji su napustili radna mjesta i siguran status širom Evrope govorila je da se radi o odlučnim ljudima koji su važnost i vrijednost države osjećali na vlastitoj koži. Grupa se svakodnevno povećavala. Fadil Hukanović je bio ličnost od autoriteta među ljudima koji su ga poznavali. Kratko je govorio, isprekidano, a na momente i energično.

Fadil Hukanović i Josip Kaurinović

Ljudi iz njegove grupe su bespogovorno slijedili njegove postupke i naredbe. Bio je nesporan autoritet među svima njima a kasnije i u cijeloj grupi. Kada bi on obukao crno, oblačili bi i oni. Ako bi Fadil ošišao glavu do gola isto bi uradili i ostali. Ono što bi Fadil uzimao na liniji u kuhinji, uzimali su i ostali. Svi su mu saborci iz njegove grupe, koja je nakon njegovog ranjavanja dobila ime „Crni kojoti“, ostali odani do kraja rata. Mislim da bi se i danas na njegov poziv javio veliki broj boraca. Žao mi je što nije dobio Zlatni ljiljan, zaslužio ga je. Neki su ljudi, poput Fadila, bez ikakvih problema uspijevali stvoriti autoritet, a da nisu ništa do tada posebno učinili. Takav je bio npr. Islam iz Sanice, Hifa iz Kozarca, Softić, Asmir Redžić i niz drugih). Grupa je već brojala oko 500 ljudi krajem 5. mjeseca. Kraću obuku nam je održao pukovnik Meho… Za sve dobrovoljce ona je bila korisna.

Često smo koristili iskustva boraca koji su već bili na ratištu i koji su dobrovoljno htjeli govoriti o vlastitim iskustvima. Jednostavno bi sjeli na livadi u krugu kasarne i saslušali govornike. Sjećam se predavanja koje je održao borac s prezimenom Burek iz Istočne Bosne.

Fahrudin Alagić – Zenga  je također održao zapaženo predavanje. On je imao iskustvo iz hrvatske vojske s ratišta oko Dubrovnika. Bio je omiljen među svim ljudima. Većinu suglasnika je izgovarao mekim izgovorom i bilo ga je ugodno slušati. Rodom je bio iz Ljubije, odakle je i moj did Mujo. Zenga mi je često govorio o svojoj porodici. Tokom tih razgovora zapažao sam mu suze u oku. Volio je svoje borce i vodio je brigu o njima. Bio je od njih većine stariji a i oni su ga poštovali. Kasnije je po njemu nazvana kasarna u Tomini kod S. Mosta. Poginuo je u borbama kod Novog Travnika 20. jula 1993. godine.

Dužan sam reći nešto i o tadašnjem majoru Senadu Kljajiću, iz Hrustova kod Sanskog Mosta. On mi često prigovara da sam bio prema njemu nepravedan jer mu nisam dovoljno pomogao oko angažmana u A BiH. Makar ja za to nisam bio ni ovlašten niti pozvan. Ni ja sam nisam znao tada gdje sam i kud bi a kamoli da primam druge. Dok su se na Borongaju obavljale pripreme za polazak u Bosnu on me je često pozivao kod brata koji je imao kuću na Petruševcu. Sjeli bi na pod u jednoj maloj sobi, sami i onda bi priča počinjala.

Pušio je neprekidno i tražio moje obećanje da ću mu pomoći da ode u Bosnu. Ponavljao je razloge, preporučivao se svojim znanjem i iskustvom, govorio o svome poklanom i protjeranom selu (Hrustovu). On je jedini oficir A BiH kome ni na koji način nisam pomogao. To je istina. Gledao bi me pravo u oči u očekivanju odgovora. Ja sam na njegove zahtjeve ostajao hladan. Gledao sam ga, dugo odmjeravao, a on bi od tvrdog poda promijenio položaj sklopljenih nogu i nastavljao priču dalje. Uporno a i nepromijenjeno.

Tih sam dana imao barem pedeset telefonskih poziva protjeranih Bošnjaka da im pomognem oko papira da odu u neku zapadnu zemlju. A Senad navro ko sivonja, u Bosnu, pa u Bosnu. Njegova bi žena stajala iza vrata čekajući ishod razgovora. Bila je nervozna i blijeda. Imali su dva sina. Vrlo brzo prestao sam misliti o njemu. Senad je otišao u Istočnu Bosnu. U godinama rata sam pratio njegove podvige u tom dijelu ratišta, gdje je bio veoma cijenjen. Čuvam sve članke i intervjue gdje se Senad spominje. Da je bilo više Senada?!

Iz kasarne nije bilo dozvoljeno izlaziti u večernjim satima. Bila je 27 noć Redžepa, blagoslovljena noć Lejletul Miradža. Molio sam komandanta kasarne Pavlovića da borce –Bošnjake (muslimane) pusti u zagrebačku džamiju. Većina je izrazila želju. On se složio. Sutradan ujutro saznajem da portir sa gl. ulaza veći broj ljudi nije htio pustiti. Prema njegovom izgovoru, bilo je kasno za izlazak. Svi su čekali šta ću uraditi. Rekao sam im da moramo biti strpljivi, da je sve normalno itd.. Sačekao sam njegovu smjenu i kad me vidio on je odmah obasuo paljbu na mene. Tek tada nisam ništa shvaćao. Prekipilo mi je. Udario sam ga dva puta, a nakon što se savio povukao je pištolj iz pojasa. Nisam ga mogao ispuštati iz klinča. Dotrčao je tada dežurni oficir sa svojim ljudima i razdvojio nas. Nakon sat vremena sam uhapšen i odveden u zatvor na Črnomerac. Sutradan me iz zatvora izvukao Poručnik Jasmin iz Bosanskog Novog. Tada mi je rekao i to da je dežurni na ulazu bio Bošnjak. Nisam mogao vjerovati. Pomislih, kud ga još koji put ne udari. Poslije mi je zbog svega toga bilo žao. Nisam ga više sretao.

Onaj dio boraca koji je uspio otići u džamiju u noći Mi'radž mi je govorio o divnoj atmosferi, o veoma lijepom govoru ef. Omerbašića. Nekima je to bio po prvi put susret sa svijetom vlastite vjere, sa običajima sa svojim narodom. Otvoreno su mi priznavali… Posebno želim ovdje istaknuti tada mladog imama ef. Dževada Hodžića, o kome imam visoko mišljenje. Rado i danas čitam njegove naučne i publicističke tekstove u časopisima. Smatram ga učenim i vjerujem da će se i o njemu još čuti.

Mladić borac, rodom iz sela kod Ključa, sa sedamnaest godina, navečer mi je znao prilaziti, čak se zavući pod dio moje deke. Osjećao je nekakvu potrebu za pokroviteljstvom. Moje društvo mu je odavalo sigurnost. Govorio mi je da je u džamiji osjećao nekakvu neobjašnjivu snagu, da se osjećao sigurnim i da bi volio da može doći do Krajine. Molio me je uz obećanje od 200 DM zahvale (mita), da kad njegov otac dođe iz Slovenije po njega da ja kažem da je on već otišao za Bosnu. Govorio je da mu roditelji nedostaju, da ih on voli, da voli nanu Mejru koja mu je kuhala hošef i pravila hurmašice za Bajram. Govorio mi je o ribi koju je uhvatio u Sani ispod Zgona. Opisivao borbu njega i pastrmke. U ruci mu je još stajao štap. Još je u ruci okrećao rolu i pokušavao je povući na suho. Ja ga prekinem na prečac. A on opet. „Jel dosta 200 KM“? Nudi mi nož koji je kupio kad je kretao iz Slovenije. Na kraju mi je ponudio i patike, jedino od obuće što je imao. Tada je većina boraca bila u civilnoj odjeći. Morao sam mu obećati… On bi onda samozadovoljno počeo govoriti o Sani, o Sanici, o Krajini. Morao sam ga više puta upozoriti da je vrijeme za spavanje, da sutra imamo dosta posla.

Sa Krajinom su svi lijegali i ustajali. Krajina… Una i Sana… Najljepši putopisni esej (ako se tako može nazvati) koji govori i o blagoslovljenoj noći Miradž kasnije sam pročitao, a napisao ga je uvaženi prijatelj (Bošnjak) Ibrahim Kajan koji je posjetio u Turskoj grad Antiohiju. Grad su osvajali Grci, Perzijanci, Arapi, Križari i na kraju Turci. Za života Poslanika Muhameda (a.s.) posljednji grad do kojeg je Islam stigao. „Uzvišeni grad“! Božji Poslanik Muhamed, neka je mir i blagoslov na njega, pričao je nekom zgodom:

„U blagoslovljenoj noći Miradž vidjeh golemo Kubbe. Nikada ljepšega ne vidjeh! Okolo njega bilo je nekoliko manjih Kubbeta! Upitah Džebraila: O Džebraile, reci mi kakva su to Kubbeta? Kubbeta koja vidiš, granica je tvoga ummeta, tvog naroda. Upitah ponovo: O Džebraile, što predstavlja najveće Kubbe među njima? O Muhamede, najveće Kubbe – to je Antiohija. Ona je majka tvojih serhatlija (graničara, krajišnika), ona povezuje gradove s obje granice svijeta. Tko je na njezinoj rijeci, kao da je dom podigao pored samog Bejtullaha. U gradu je tvoja najbolja umma, tvoj najbolji narod. Tko u njemu samo jedan dan ibadet čini, upisat će mu se kao da je godinu dana proveo u časnu ibadetu. Ako netko od tvog ummeta umre u Antohiji, sutra će mu se, u kijametskom danu olakšati – jer će ostati zapisano da je umro braneći granicu…“

Razmišljam o Bihaću – o bošnjačkoj Antiohiji, o rijeci, o džennetskoj Firdevs vodi – Uni, koja dva svijeta razdvaja. Sad je u Serhatu (Krajini), najdalja a i najbolja Muhammedova umma. Nakon Bužima, Bihaća i Kladuše Kubbeta više nema. Sad u Zagrebu na Borongaju tvoj najodaniji ummet čeka i puta traži do Firdevs vode – Sane.

„BERBIR“

            Berbir, stari naziv na Bosansku Gradišku. Berbir je u Zagrebu bio naziv za jedinicu koja je paralelno sa našom bila smještena na Velesajmu. Zapovjednik im je Zana. Bio je slatkorječiv i iskren. Kada se pričalo o Bosni znao je vrlo lako i zaplakati, pa onda opet brzo promijeniti raspoloženje. Imao je dva bliska suradnika Irfana i Osmana. Volio je govoriti o svom tajnovitom identitetu. Imali su već dobro organiziranu zapovjedničku strukturu. Doimali su se besprijekorno organizirani, a tako je i bilo. Vrlo brzo su nam napravili iskaznice, počeli nam donositi opremu, raditi s nama planove. Mi smo to jednostavno prihvatili jer drugog izbora nismo imali. Nismo imali nikakve bosanske diplomacije u Zagrebu, vojnog atašea. Naši u Bosni su imali svojih briga. Mislim da su im namjere bile poštene i iskrene. Zanino poznanstvo sa oficirima hrvatske vojske nam je pomagalo u daljnjem opremanju. Dio boraca smo prebacili na velesajam jer je na Borongaju bilo već tijesno. Kako se približavalo primirje u Hrvatskoj tako se sve veći broj hrvatskih vojnika vraćao u kasarne.

Zana nas na Velesajmu upoznaje sa Tomislavom Merčepom i Stipom Mađarelom. Merčep, veoma skromno obučen, tih, dječji izgled lica, malo je govorio. Mađarelo, debeli zlatni lanac, zlatni sat, zlatna narukvica, veoma oštar u nastupu, maše rukama kad govori, veoma čudan naglasak. Nikada nisam dokučio iz kojeg je kraja. Neprekidno puši. Sve priče o njima i njihovim ljudima koje su se tada šaputale preporučuju ih za naše vođe. Jednom riječju, spremni na sve. Odlazim na Borongaj, ljudi su zabrinuti, gradovi su nam napadnuti. Pratimo vijesti, čitamo novine. Svaki dan hiljade protjeranih.

U ljude ušla neka nelagoda, strah… Čekaju uporno da im ja nešto pametno kažem. Zanima ih razgovor na Velesajmu. Nešto predosjećaju, sumnjaju… Govorim im da će sve biti dobro. Oni misle da sam ja kao pametan. Ne mogu im reći da ovo nije pametno vrijeme. Pravim se da situaciju kontroliram a i sam bih volio nekoga o svemu pitati. Malo je među njima ljudi sa školom, a ja za njih pametan jer stalno nešto pišem, zapisujem.

Razmišljam o bivšoj JNA koja se protiv vlastitog naroda okrenula. Razmišljam o ljudima, sirotinji, bez škole, dobrovoljcima. Zar  teret svakog rata mora pasti na njih siromašne. Za svega nekoliko stotina maraka bježali su neki sa papirima iz Bosne. Neki nisu imali ni toliko. Svaki rat započinju bogati, a prljavi i opasni dio posla obavljaju siromašni. Uviđam da socijalna pozicija u najvećem broju slučajeva određuje tko će ginuti i u ovom ratu. Gdje je tu pravda, etika…? Pitam se i danas…

Igram tu noć do kasno rauba sa Sanjanima Ramom Zolićem, Mehom Halkićem i Jusufom Šekićem. Štih – metak 7,62. Ramo peruta…

Piše Asim Kamber

Odluku da konačno razobličim neprincipijelni politički izborni „dil“ na USK-a, donio sam već onog trenutka kada sam u emisiji „Fokus“ (TV USK) u više navrata prozivao A SDA za suradnju sa „Autonomašima“ u Kladuši i Cazinu, a da istovremeno moj kolega u studiju Emrić (A SDA), sve to skupa nije uopće komentirao. Na pamet mu palo nije da me demantira. Većina je gledaoca ove emisije ovu činjenicu zapazila, a neki su od mene i komentar sutradan tražili. Ovo je bio način (kolumna) da to uradim…

Više pročitajte na http://asimkamber.com/babo-presao-u-a-sda/